nedjelja
1. lipnja
1. ROBOAM
a. Što je narod zatražio od Solomunovog sina Roboama kad je stupio na prijestolje i kako je on odgovorio na to? 2. Ljetopisa (Dnevnika) 10:3–5.
b. Kako se savjet Roboamovih mladih suvremenika razlikovao od savjeta onih koji su imali zrelije životno iskustvo? Čiji je savjet prihvatio? 2. Ljetopisa (Dnevnika) 10:6–14.
“Polaskan izgledima za vrhovnu vlast, Roboam je odlučio odbaciti savjet staraca u svom kraljevstvu i za svoje savjetnike uzeti mladiće.”—Ibid., pstr.89, 90.
“Na skupu u Šekemu, na samom početku svoje vladavine, Roboam je mogao zauzeti stav kojim bi zadobio povjerenje naroda da može stajati na čelu naroda. Da je pokazao kako mu je na prvome mjestu dobrobit njegovih podanika, narod bi ga prihvatio kao mudrog vladara. Ali u tom trenutku svoje životne šanse, propustivši da prevagne razum, on je zauvijek izgubio utjecaj na većinski dio naroda.”—The Review and Herald, 3. srpnja, 1913.
ponedjeljak
2. lipnja
2. NEMUDRA ODLUKA
a. Kako biste opisali Roboamov karakter na osnovu njegove odluke?
“Iako je Solomun želio pripremiti Roboama, svog izabranog nasljednika, na to da mudro dočeka krizu koju je prorekao Božji prorok, nikada nije bio u stanju dovoljno snažno utjecati u dobrom pravcu na razum svoga sina, čiji je odgoj u djetinjstvu bio uvelike zanemaren. Roboam je od svoje majke, jedne Amonke, naslijedio kolebljiv karakter. Jedno vrijeme se trudio služiti Bogu i postizao je izvjesne uspjehe. Ali on nije bio postojan i na kraju je pao pod utjecaj zla koje ga je okruživalo od djetinjstva.”—Proroci i carevi, str. 88.
b. Kako je narod reagirao na ovako nepopustljiv stav nerazumnog vladara? 2. Ljetopisa (Dnevnika) 10:16.
“Da su Roboam i njegovi neiskusni savjetnici shvatili božansku volju u pogledu Izraela, oni bi izašli u susret zahtjevu naroda da se izvrši odlučna reforma u načinu vladavine. Međutim, oni su propustili priliku koja im se pružala na sastanku u Šekemu, nisu razmišljali o uzrocima i posljedicama, i tako zauvijek oslabili svoj utjecaj nad većim dijelom naroda. Njihova odlučnost da nastave i čak pojačaju ugnjetavanje koje je počelo za Solomunove vladavine, bila je u suprotnosti s Božjim planom za Izrael i dala je narodu povoda da posumnja u iskrenost njihovih pobuda. Pokušajem da nepromišljeno i bezosjećajno vrše vlast, kralj i njegovi izabrani savjetnici pokazali su ponos zbog položaja i vlasti. . . .
“Među plemenima je bilo mnogo tisuća ljudi koji su, previše ogorčeni zbog ugnjetavanja za vrijeme Solomuna, smatrali da im ne preostaje ništa drugo nego da se sada pobune protiv Davidova doma.”—Ibid., str.90.
c. Kako je Roboam pokušao spasiti situaciju kad je uvidio svoju grešku? Kako je narod odgovorio na to? 1. Kraljevima 12:18.
utorak
3. lipnja
3. PODJELA POSTAJE NIZBJEŽNA
a. Za što se Roboam pripremao kad je vidio da su mu ostali odani samo Judino i Benjaminovo pleme, a da su sva ostala plemena u pobuni? 2. Ljetopisa (Dnevnika) 11:1.
b. Što je Gospod poručio Roboamu preko jednog proroka da bi ga odvratio od druge greške, koja bi bila još gora od prve? 2. Ljetopisa (Dnevnika) 11:2–4.
“Tri godine je Roboam nastojao izvući pouku iz žalosnog iskustva koje je stekao na početku svoje vladavine, i u tom je nastojanju imao uspjeha. On ‘sazida tvrde gradove u zemlji Judinoj’ i ‘utvrdi te gradove, namjesti u njima zapovjednike i staje za žito i za ulje i za vino’, starajući se naročito da ‘ih utvrdi jako’ (2. Ljetopisa (Dnevnika) 11:6, 11, 12) Ali tajna Judinog uspjeha u prvim godinama Roboamove vladavine nije ležala u tim mjerama. Plemena Jude i Benjamina nalazila su se u povoljnom položaju zahvaljujući tome što su priznavala Boga kao vrhovnog Vladara.”—Ibid., str. 92, 93.
c. Zbog koje sljedeće Roboamove greške Izrael nije mogao biti svjetlost svijetu? 2. Ljetopisa (Dnevnika) 12:1.
“Iako je po prirodi bio tvrdoglav, samouvjeren, samovoljan i sklon idolopoklonstvu, on bi ipak stekao snažan karakter, čvrstu vjeru i naviku da se pokori božanskim zahtjevima, da se potpuno pouzdao u Boga. Međutim, vrijeme je protjecalo i kralj se sve više oslanjao na silu svog položaja i na gradove koje je utvrdio. Malo pomalo popuštao je naslijeđenim slabostima i napokon potpuno prešao na stranu idolopoklonstva. ‘A kad Roboam utvrdi kraljevstvo i kad osili, ostavi zakon Gospodnji i sav Izrael s njim’ (2. Ljetopisa (Dnevnika) 12:1).
“Kako su žalosne i pune značaja riječi: ‘I sav Izrael s njim’! Narod koji je Gospod izabrao da bude svjetlost okolnim narodima odvajao se od Izvora snage nastojeći da postane njima sličan.”—Ibid., str. 93, 94.
srijeda
4. lipnja
4. JEROBOAM
a. Nakon što je Jeroboam, rivalski vladar, postavljen na prijestolje voljom deset pobunjenih plemena, čega se Jeroboam najviše plašio i što je zbog toga učinio? 1. Kraljevima 12:26–29.
“Najviše je strahovao od toga da vladar na Davidovom prijestolju ne pridobije u datom trenutku srca njegovih podanika. Smatrao je da će, ukoliko bude dozvolio da deset plemena često posjećuju staru prijestolnicu izraelskog kraljevstva, gdje se još vršila služba u hramu kao u Solomunovo vrijeme, mnogi poželjeti dospjeti pod vlast Jeruzalema. Posavjetovavši se sa svojim knezovima, Jeroboam se odlučio na jedno drsko djelo kako bi, koliko god je to moguće, oslabio pobunu svojih podanika. Odlučio je u granicama svog novog kraljevstva podići dva nova svetišta, jedno u Betelu a drugo u Danu. U tim se mjestima, umjesto u Jeruzalemu, deset plemena trebalo okupljati na bogoslužje.”—Ibid., str. 99, 100.
b. Što je još Jeroboam, osim podizanja dva idolopoklonička oltara, učinio? 1. Kraljevima 12:31, 32.
c. Kako je Gospod zaustavio i kaznio prkosno izazivački stav Jeroboama? 1. Kraljevima 13:1–6.
“Gospod želi spasiti, a ne uništiti. On se raduje spasenju grešnika. ‘Tako bio ja živ, govori Gospod Gospod, nije mi milo da umre bezbožnik’ (Ezekiel 33:11). On opominje i preklinje zalutale da prestanu činiti zlo, da Mu priđu i žive. On svojim izabranim glasnicima daruje svetu smjelost i odlučnost, kako bi oni koji ih čuju osjetili strah i pokajali se. Kako je samo odlučno čovjek Božji ukorio kralja! A ovo je bilo neophodno, jer se zlo ni na koji drugi način nije moglo spriječiti. Gospod je dao svom sluzi smjelost kako bi njegove riječi ostavile trajan dojam na slušatelje.”—Ibid., str. 103.
četvrtak
5. lipnja
5. OPASNOST OD LOŠEG UTJECAJA
a. Priznajući da smo pozvani biti svjetlost svijetu, koliko pažljivi moramo biti kako nikada ne bismo prihvatili i širili štetan i negativan utjecaj? Hebrejima 12:13; 2. Korinćanima 2:15, 16.
“Kao što je to bilo u Solomunovom slučaju, tako je bilo i za vladavine Roboama: utjecaj lošeg primjera odveo je mnoge na stranputicu. To isto, u većoj ili manjoj mjeri, vrijedi za sve one koji čine zlo. Nitko ne živi sam za sebe. Nitko ne propada sam u svom bezakonju. Svaki je život svjetlost koja osvjetljava i uveseljava put drugima, ili pak svojim mračnim i pogubnim utjecajem gura u očajanje i propast.”—Ibid., str. 94.
b. Kako je Gospod uvjeravao Izraelove sinove da ih još uvijek ljubi i da je spreman oprostiti im ako se pokaju? Izaija 1:17–20; Jeremija 3:11–13, 22.
“Usprkos izopačenosti onih koji su se priklonili neznabožačkim običajima, Bog je pun milosti činio sve što je bilo u Njegovoj moći da spasi od propasti razdijeljeno kraljevstvo. Iako su ljudi nadahnuti sotonskom silom pokušavali tijekom vremena omesti Božje planove s Izraelom, On je ipak pokazivao svoju ljubav prema izabranom narodu, odvodeći ih u ropstvo i ponovno ih oslobađajući.”—Ibid., str. 96, 97.
petak
6. lipnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Što su predstavnici Izraelskih plemena željeli saznati od novog vladara prije Roboamove krunidbe?
2. Nasuprot mudrom savjetu koji su Roboamu dali iskreni ljudi koji su bili savjetnici njegovog oca, što su mladi i neiskusni ljudi predložili?
3. Kako je narod reagirao na kraljev odgovor, i zašto?
4. Što je Roboam učinio vidjevši da se nalazi u bespomoćnoj situaciji?
5. Kakvu pouku trebamo izvući iz Roboamove greške?