nedjelja
18. Svibnja
1. “TI SI TAJ”
a. Kako je iznenadno i neočekivano Bog poremetio lažni osjećaj mira koji je David imao poslije svojih velikih grijeha? 2. Samuelova 12:1–4. Kakvu je presudu, u odgovoru na prorokove riječi, David sam sebi nesvjesno izrekao? stihovi 5, 6.
b. Kako je neposredno svjedočanstvo prorok Natan uputio Davidu, i kako je David odgovorio? 2. Samuelova 12:7–10, 13 (prvi dio); Psalam 51:4.
“Davidu je njegova savjest otkrivala gorke i teške istine. Dok su se njegovi podanici čudili iznenadnom preokretu njegove sudbine, to za njega nije bila tajna. On je često predosjećao da će doći takav dan kao što je bio taj. On se samo čudio što je Bog tako dugo imao strpljenja podnositi njegove grijehe i odlagati zasluženu kaznu. . . .
“Mnogi su prestupnici pokušavali svoj grijeh opravdati uspoređujući ga s Davidovim slučajem; ali kako je malo onih koji su spremni tako se iskreno kajati i poniziti kao što je to učinio David. Kako je malo onih koji bi prijekor i odmazdu snosili tako strpljivo i mirno kao on.”—Ibid., str. 737.
ponedjeljak
19. svibnja
2. GORKE POSLJEDICE
a. Kako je Davidova osobnost bila pogođena njegovim grijesima? Psalam 51:3, 17.
“I u samom Davidu došlo je do velike promjene. Bio je slomljen u duhu, svjestan svoga grijeha i njegovih dalekosežnih posljedica. Osjećao se poniženim pred svim svojim podanicima. Njegov utjecaj je bio oslabljen.”—Ibid., str.723.
b. Kako je David, zbog svog grešnog ponašanja, izgubio poštovanje naroda a posebno svojih sinova? Psalam 27:6–7. Kakve su posljedice uslijedile odmah i zašto? 2. Samuelova 12:14.
“Ali sada su se njegovi podanici, kojima je bio poznat njegov grijeh, i sami morali slobodnije odnositi prema grijehu. Njegov je autoritet oslabio i u vlastitoj obitelji; sinovi su ga sve manje slušali i poštovali. Kad je trebalo osuditi one koji su zgriješili, osjećaj vlastite krivice nije mu dao govoriti. Taj je osjećaj slabio njegovu ruku pri provođenju pravde u vlastitoj kući. Njegov loš primjer imao je utjecaj i na njegove sinove, a Bog nije htio ništa poduzeti kako bi spriječio posljedice.”—Ibid.
„Tako je vjera ismijavana, a Bog i Njegova riječ vrijeđani; mnoge su duše otvrdnule u nevjerstvu, a pod plaštem pobožnosti mnogi su se ohrabrili da čine grijeh.” —Ibid.
c. Zašto je Bog dozvolio da zapisi o Davidovom padu budu uključeni u Bibliju? 1. Korinćanima 10:12.
“Svi oni koji ukazuju na Davidov primjer da bi umanjili krivicu vlastitih grijeha trebaju iz ovog biblijskog zapisa naučiti koliko je mučan put kojim prolazi prestupnik. Čak ako se, kao David, i vrate sa svog zlog puta, uvidjet će koliko su posljedice grijeha još u ovom životu gorke i teško podnošljive.
“Bog je želio da povijest Davidovog pada posluži kao opomena da se čak ni oni koje je On blagoslovio svojom izuzetnom naklonošću ne mogu osjećati sigurnima ako zanemare budnost i molitvu.”—Ibid., str.724.
utorak
20. svibnja
3. KAZNA KROZ POBUNU
a. Kako se Davidov sin Abšalom osvetio za zločin koji je Amnon počinio protiv njegove sestre? 2. Samuelova 13:28, 29. Što se dogodilo tri godine poslije Abšalomovog bijega? stihovi 37–39; 14:23, 24, 28.
b. Kako je Abšalom poslije prividnog pomirenja s ocem „primamljivao srca Izraelovih sinova”? 2. Samuelova 14:33; 15:1–6. Kako je Davidov stav utjecao na Abšalomovo buntovničko srce? Propovjednik 8:11.
“Zahvaljujući Joabovom posredovanju Abšalomu je opet bilo dopušteno da se susretne s ocem; ali iako je pomirenje izvršeno na formalan način, sin je ipak i dalje gajio svoje slavoljubive namjere. Ponašao se gotovo kao kralj, i držao je kola, konje i pedeset ljudi koji su išli pred njim. A dok je kralj sve više bio sklon povlačenju u samoću, Abšalom se zavodnički borio da pridobije naklonost naroda.
“Davidova ravnodušnost i neodlučnost imala je svoj utjecaj i na njegove podanike. Nehaj i odlaganje postali su karakteristični u svim njegovim administrativnim poslovima kao i u provođenju pravde. A Abšalom je svako nezadovoljstvo naroda lukavo iskorištavao u svoju korist.”—Ibid., str. 729.
c. Kakve su upute Abšalomovi špijuni davali pripadnicima svih Izraelskih plemena? 2. Samuelova 15:10. Kad je David saznao za Abšalomovu pobunu, što je odlučio kako ne bi došlo do krvoprolića u Jeruzalemu? stihovi 13, 14.
“U međuvremenu je ta vijest stigla u Jeruzalem. David je bio iznenađen vidjevši da je pobuna izbila iz najneposrednije blizine njegovog prijestolja. Njegov rođeni sin – sin kojega je on toliko volio i kojem je toliko vjerovao – poželio je dočepati se krune, a bez sumnje i ubiti ga. U toj velikoj opasnosti David se okanio potištenosti koja ga je tako dugo mučila i u duhu koji je pokazivao u svojim ranijim godinama počeo se pripremati za susret s ovom strašnom neizvjesnošću. . . . Donio je svoju odluku. Ratne strahote nisu smjele snaći izabrani grad. Odlučio je napustiti grad, a vjernost svojih podanika provjeriti na taj način što će im pružiti priliku da mu dođu u pomoć. U tom mu je kritičnom trenutku dužnost prema Bogu i narodu nalagala da brani autoritet koji mu je nebo povjerilo. Ishod borbe odlučio je prepustiti Bogu.”—Ibid., str. 731.
srijeda
21. svibnja
4. POBUNA UGUŠENA
a. Zašto je David odmah po izlasku iz prijestolnice poslao neke svoje prijatelje da se vrate u Jeruzalem?
1. Ljudi koji su nosili kovčeg. 2. Samuelova 15:24, 25, 29.
“Onaj koji na prijestolju svome sjedi među kerubinima rekao je za Jeruzalem: ‘Ovo je počivalište moje’ (Psalam 132:14); i bez Božjeg ovlaštenja ni prvosvećenik ni kralj nemaju prava udaljiti odatle simbol Njegove prisutnosti.”—Ibid., str. 732.
2. Hušaj. stihovi 32–37. Koji je bio njegov savjet i zašto? 2. Samuelova 17:7, 14–16, 23.
“I ovoga puta David je u nesreći koja ga je snašla morao vidjeti posljedice svoga grijeha. Ahitofel, najlukaviji i najrevniji od svih političkih vođa, odvojio se od njega iz osvete zbog sramote i nepravde nanesene njegovoj obitelji preko Batšebe koja je bila njegova unuka. . . . Na Davidov zahtjev Hušaj se vratio u Jeruzalem da bi Abšalomu ponudio svoje usluge, i osujetio savjet lukavog Ahitofela.”—Ibid., str. 735.
b. Što je David rekao jednom od svojih vojnika koji je htio ubiti čovjeka koji je kralja obasipao nezasluženim kletvama? 2. Samuelova 16:9, 11, 12. “Duh koji navodi čovjeka da likuje nad onim koji je u nevolji, da ga ismijava ili vrijeđa, to je duh sotonski.”—Ibid., str. 736.
c. Kako je David podijelio svoje snage, imajući u vidu i bijeg, i kakvu je uputu svima dao u pogledu Abšaloma? 2. Samuelova 17:24; 18:1, 2, 5.
četvrtak
22. svibnja
5. NOVA POUKA ZA SUVREMENI IZRAEL
a. Kakav je bio ishod bitke između snaga odanih prijestolju i pobunjenika? 2. Samuelova 18:7, 8.
b. Kako je završio Abšalom, glavni u pobuni? 2. Samuelova 18:9–11, 14, 16, 17.
c. Kakvu pouku kao evanđelisti u našim danima možemo izvući iz Abšalomove povijesti? Rimljanima 15:4.
“Starozavjetni je Izrael u svojoj povijesti često bio potresan pobunama nezadovoljnih. To nisu uvijek bili ljudi slabog utjecaja. Puno puta su čuveni i ugledni ljudi, vladari u Izraelu, ustajali protiv Božje providnosti i plahovito rušili ono što su nekad sami revnosno gradili. Vidjeli smo da se to puno puta ponavljalo i u naše vrijeme. . . . Crkvi još predstoje teška vremena. Ona će proricati obučena u vreće. Ali iako će se morati boriti protiv hereza i progonstva, protiv nevjernika i otpadnika, ona će uz Božju pomoć ipak stati na glavu sotoni. Gospod želi da pripadnici Njegovog naroda budu čvrsti kao čelik i u vjeri postojani kao granitna stijena.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 594.
petak
23. svibnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kad je prorok Natan rekao Davidu: „Ti si taj”, kakav je to ukor bio za kralja?
2. Kakve je posljedice Davidov najveći grijeh imao na njegovu vladavinu?
3. Kakvu ozbiljnu mrlju ovo predstavlja ne samo za Davidov ugled nego i za judeo-kršćansku religiju?
4. S kakvim je ciljem Bog dozvolio da zapis o Davidom padu uđe u Bibliju?
5. U kojem smislu povijest o Abšalomovoj pobuni predstavlja opomenu za vodeće ljude u crkvi, evangelizatore i članove uopće?