Back to top

Sabbath Bible Lessons

Svjetlost svijetu (II)

 <<    >> 
13. lekcija Subota, 28. lipnja, 2014.

Pouke iz nacionalnih propusta i poraza

“Ako hoćete slušati, dobra zemaljska jest ćete. Ako li nećete, nego budete nepokorni, mač će vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše” (Izaija 1:19, 20).

“Svojim otpadništvom i pobunom oni koji su bili dužni stajati kao svjetlonoše među narodima svijeta izazvali su Božje kazne protiv sebe.”—The Review and Herald, 4. ožujka, 1915.

Pročitati:   Proroci i carevi, str. 306–321. 

nedjelja 22. lipnja

1. MOĆNO SVJEDOČANSTVO SVIJETU

a. Koje su pjesme Izraelovi sinovi pjevali za vrijeme svetih praznika u Kanaanu ? Ponovljeni zakon (5. Moj) 31:30; 32:1–3. Kakav dojam je to trebalo ostaviti na okolne narode? Psalam 67:2.

“Izraelski narod je, i dok je išao kroz pustinju slavio Boga svetim pjesmama... I kad su se kasnije u Kanaanu sakupljali na svojim svečanim praznicima prepričavali su čudesna Božja djela i u svojim pjesmama izražavali hvalu Njegovom imenu. Bog je želio da cijeli život Njegovog naroda bude život hvale i slave.”—Kristove priče, str. 298, 299.

b. Kojim sredstvima najučinkovitije možemo pokazati svijetu kakve smo velike blagoslove primili od Boga posredstvom Kristovog evanđelja? Psalam 145:5, 6.

“Morali bismo mnogo više nego što to činimo govoriti o dragocjenim poglavljima iz našeg životnog iskustva.”—Ibid., str. 299.


ponedjeljak 23. lipnja

2. PONAVLJANJE OHRABRUJUĆIH POZORENJA

a. Kojim je riječima Gospod iznio pred Izraelove sinove posljedice njihovog nevjerovanja? Ponovljeni zakon (5. Moj) 8:18–20.

“[Citat: Ponovljeni zakon (5. Moj) 28] Da bi ove istine što dublje usadio u srca prisutnih, veliki vođa ih je izrazio svetim stihovima. Ta pjesma je bila ne samo povijesna nego i proročka. Iznoseći čudesno Božje postupanje sa svojim narodom u prošlosti, istovremeno je osvijetlio i značajne događaje budućnosti i konačnu pobjedu vjernih kada Krist ponovno bude došao u sili i slavi. Narodu je bilo naloženo da dobro upamti tu proročku pjesmu i da je prenosi svojoj djeci i djeci svoje djece. Ta pjesma se morala pjevati kad se narod okupljao na bogoslužje i ponavljati pri polasku na svakodnevni rad. Dužnost roditelja bila je te riječi tako usaditi u osjetljive djetinje duše da ih djeca nikada ne zaborave.”—Patrijarsi i proroci, str. 467, 468.

b. Kakvo je ohrabrenje i opomene Mojsije uputio Izraelcima na kraju njihovog lutanja po pustinji? Ponovljeni zakon (5. Moj) 28:1, 2, 9–11, 58, 59, 64.

“Mojsije je skrenuo pažnju naroda na ‘onaj dan kad stajaše pred Gospodom Bogom svojim kod Horeba’. Zatim je zapitao okupljene Hebreje: ‘Koji je veliki narod kojemu je Bog blizu, kao što je Gospod Bog naš kad ga god zazovemo? I koji je narod veliki koji ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas?’ (Ponovljeni zakon (5. Moj) 4:10, 7, 8). I danas bi se ovo pitanje upućeno Izraelu moglo ponoviti. Zakoni koje je Bog dao starom Izraelu bili su mudriji, bolji i humaniji od zakona najciviliziranijih naroda na zemlji. Svi ljudski zakoni sadrže tragove slabosti i strasti neobnovljenog srca; Božji zakoni pak nose pečat božanskog. . . . Veliki vođa se još uvijek bojao da bi njegov narod mogao odstupiti od Boga. U jednom neobično svečanom i uzbudljivom govoru izložio im je blagoslove koje će primiti ako budu poslušni, kao i prokletstva koja će uslijediti kao posljedica prijestupa.”—Ibid., str. 465, 466.


utorak 24. lipnja

3. VELIKO RAZOČARANJE

a. Kako je Izrael kao narod postupio sa svetim povjerenjem koje je primio od Boga? Jeremija 2:21; Hošea 10:1.

“Ali su Izraelci kao narod izgubili iz vida svoj visoki poziv božanskih predstavnika. Zaboravili su Boga i nisu uspjeli izvršiti svoju svetu misiju. Blagodati koje su primili od Boga nisu donijele blagoslov svijetu. Sve svoje prednosti iskoristili su da bi uzdizali sebe.”—Djela apostola, str. 14.

b. Kako se proročko upozorenje dato preko Mojsija ispunilo u vrijeme judejskih kraljeva? 2. Ljetopisa (Dnevnika) 36:14–17, 20; Jeremija 39:8, 9.

“Izraelci su bili odvedeni u babilonsko ropstvo zato što su se odvojili od Gospoda i što se više nisu držali načela koja bi ih sačuvala od metoda i prakse naroda koji nisu poštovali Boga. Gospod im nije mogao podariti blagostanje niti ispuniti zavjet koji je učinio s njima kad oni nisu poštovali načela kojih su se najvjernije trebali držati. Svojim životom i postupcima oni su pogrešno prikazivali Njegov karakter i On je dopustio da budu odvedeni u ropstvo. Pošto su se odvojili od Njega, On je dozvolio da budu poniženi, da nastave svojim putem, i da i nevini stradaju i pate zajedno s krivcima.”—The SDA Bible Commentary [E.G. White Comments], vol. 2, str. 1040.

c. Kako je Bog otkrio svoje razočarenje u pogledu Izraela? Izaija 5:1, 2, 25.

“Hebrejski narod nije poslušao ovu opomenu. Oni su zaboravili Boga i potpuno izgubili predodžbu o velikoj prednosti koja im je bila data kao Njegovim predstavnicima u svijetu. Blagoslovi koje su oni primili nisu svijetu donijeli nikakvu blagodat. Sve primljene prednosti oni su sebično iskoristili samo da bi slavili i veličali sebe. Tako su zakinuli Bogu službu koju je od njih s pravom očekivao, a i svijet su zakidali na isti način ne pružajući mu nikakav primjer vjerskog života i svetog utjecaja.”—Kristove priče, str. 291, 292.


srijeda 25. lipnja

4. IZRAEL RASIJAN MEĐU NARODE

a. Što je zapisano o vladavini i sudbini posljednjeg judejskog kralja? 2. Ljetopisa (Dnevnika) 36:11–13; Jeremija 39:4–7.

“Kako žalosnu i strašnu opomenu predstavlja ovo za one koji tvrdoglavo odbijaju ukore, i neće se u poniznosti pokajati pred Gospodom da bi ih On mogao spasiti!”—The SDA Bible Commentary [E.G. White Comments], vol. 2, str. 1040.

b. Što je postignuto rasijavanjem izabranog naroda među neznabošce, iako su se kao narod već pokazali nedostojnima povjerenja?

“Gospod ih je na svoj način rasijao među neznabožačke narode, da bi znanje o Njemu ipak prodrlo u svijet. Da su ostali odani, vjerni i ponizni, Gospod bi ih ponovno vratio u njihovu zemlju. . . .

“Ali je među njima ipak bilo pravih kršćanskih patriota, ljudi koji su u načelu bili čvrsti kao čelik i na čiju je odanost Bog gledao s velikim zadovoljstvom. To su bili ljudi koje nije iskvarila sebičnost, koji nisu oskvrnuli Božje djelo zavodljivim ljudskim metodama i praksom, kojima je čast Boga bila draža od svega u životu. Oni su u ropstvu patili zajedno s krivcima, ali njih je, prema Božjem proviđenju, upravo to ropstvo u Babilonu istaklo u prvi plan, tako da je njihov primjer neokaljanog poštenja i čestitosti zablistao nebeskom svjetlošću.”—Ibid.

c. Kakav je bio rezultat progonstva koje je snašlo vjernike u Jeruzalemu? Djela 8:1, 4, 5.

“Umjesto da poučavaju novoobraćene kako će propovijedati evanđelje onima koji Ga još nisu čuli, oni su bili u opasnosti da pođu putem na kojem bi svi bili zadovoljni onim što je postignuto. Bog je dozvolio da Njegovi predstavnici budu izloženi progonima, da bi ih rasuo po drugim zemljama gdje su morali raditi za duše. Prognani iz Jeruzalema, oni se ‘bijahu rasijali... propovijedajući riječ’ (Djela 8:40).”—Djela apostola, str.105.


četvrtak 26. lipnja

5. IZUZETNA OPASNOST OD LAŽNE SIGURNOSTI

a. Kako je Ivan Krstitelj uzdrmao lažnu sigurnost hebrejskog naroda? Matej 3:9.

“Hebreji su njegovali ideju da su oni miljenici neba i da će, kao Božja zajednica, uvijek biti iznad svih ostalih. Oni su tvrdili da su Abrahamova djeca, i da su temelji njihovog blagostanja tako čvrsti da bi - činilo im se – mogli izazvati i nebo i zemlju da im ospore njihova prava. Ali su se svojim nevjerstvom pripremili samo za osudu od strane neba i za potpuno odvajanje od Boga.”—Kristove priče, str. 294.

“Hebreji su pogrešno tumačili obećanje o Božjoj vječnoj naklonosti prema Izraelu: [pročitati: Jeremija 31:35–37.] Hebreji su smatrali da im njihovo prirodno porijeklo od Abrahama daje pravo na to obećanje. Ali oni su izgubili iz vida uvjete koje je Bog postavio. . . .

“Božja milost osigurana je onima u čijem je srcu zapisan Njegov zakon. Oni su jedno s njim. Ali Hebreji su se odvojili od Boga... Smatrali da mogu griješiti budući da je u prošlosti Gospod bio prema njima tako milostiv. Laskali su si da su bolji od drugih ljudi i da imaju pravo na Njegove blagoslove. Sve ovo zapisano je ‘za nauku nama, na koje pošljedak svijeta dođe’ (1. Korinćanima 10:11). Kako često pogrešno tumačimo Božje blagoslove i laskamo sebi da smo u posebnoj milosti zbog nekih svojih dobrih svojstava! Bog ne može učiniti za nas ono što bi želio učiniti. Njegovi darovi koriste se kako bismo još više služili sami sebe i da bi naše srce otvrdnulo u nevjerovanju i grijehu.”—Želja vjekova, str. 106.


petak 27. lipnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Opišite što bi trebale biti teme naših razgovora s ljudima ovog svijeta!

2. Koliko mi u krugu našeg utjecaja ponavljamo izjavu koju je Mojsije dao po završetku lutanja po pustinji?

3. Koliko dobro ja poznajem svete istine za naše dane?

4. Kako je babilonsko ropstvo moglo biti izbjegnuto?

5. S kakvim je ciljem Gospod dozvolio da se izraelski narod rasije po svijetu?

 <<    >>