Nedjelja
4. listopada
1. VJEČNO PRIJESTOLJE
a. Iz opisa o položaju i autoritetu Božjeg Sina, što možemo naučiti o Božjoj vlasti? Psalam 45:6; Hebrejima 1:1–3.
„Zemlja ne daje svoja dobra niti se iz godine u godinu nastavlja okretati oko Sunca zahvaljujući svojoj vlastitoj energiji. Jedna nevidljiva ruka vodi planete u njihovom kruženju nebom.“—Odgoj, str. 99.
b. Što znamo o zakonu koji čini osnovu ovog kraljevstva? Psalam 19:7; Matej 22:37–40.
„Božji zakon je izraz Njegove prave prirode. On je utjelovljenje velikog načela ljubavi i stoga temelj Božje vladavine na nebu i na zemlji.“—Put Kristu, str. 60.
„Budući da je zakon ljubavi temelj Božje vladavine, sreća svih stvorenih bića ovisila je o njihovoj potpunoj suglasnosti s Njegovim velikim načelima pravde. Od svih svojih stvorenja Bog očekuje službu ljubavi - poštovanje koje proizlazi iz pravilnog shvaćanja Njegovog karaktera.“—Velika borba, str. 493.
Ponedjeljak
5. listopada
2. SUPARNIČKO KRALJEVSTVO
a. Kako Biblija, koristeći lik tirskog kralja, opisuje Luciferov pad? Ezekiel 28:11–15.
„Grijeh se začeo u onome kojemu je Bog, uz Krista, dao najveću čast i koji je među nebeskim stanovnicima bio najviši u sili i slavi. Prije svoga pada, Lucifer je bio prvi kerubin zaklanjač, svet i neokaljan.“—Velika borba, str. 493, 494.
b. Kako je Lucifer, sad nazvan Sotona, osporavao Božju vladavinu? Izaija 14:12–14.
„Napuštajući svoje mjesto u neposrednoj blizini Oca, Lucifer je otišao širiti duh nezadovoljstva među anđelima. On je djelovao u tajnosti, i za neko vrijeme skrivao svoju stvarnu namjeru obavijenu poštovanjem prema Bogu. Počeo je unositi sumnju u pogledu na Zakon kojim se upravljalo nebeskim anđelima, govoreći da premda su zakoni nužni za stanovnike svjetova, anđeli, budući da su uzvišeniji, ne trebaju takva ograničenja jer je njihova vlastita mudrost dovoljna kao vodič. Oni nisu bića koja su mogla obeščastiti Boga, sve su njihove misli bile svete.“—Patrijarsi i proroci, str. 37.
c. Što je bila posljedica ovakvog djelovanja? Otkrivenje 12:7–9; Luka 10:18.
d. Budući da je zbačen na zemlju, koji je položaj Sotona prisvojio? Job 1:7; Ivan 14:30.
„Sotona je svoje carstvo preoteo od Adama, ali Adam je bio Stvoriteljev namjesnik. Njegova vladavina nije bila nezavisna. Zemlja je Božja i On je sve predao svome Sinu. Adam je trebao vladati podčinjen Kristu. Kad je Adam iznevjerio povjerenje i prepustio svoju vlast u ruke Sotoni, Krist je još ostao zakoniti Kralj. (…) Sotona može provoditi svoju preotetu vlast samo koliko Bog dopusti.“—Želja vjekova, str. 129, 130.
Utorak
6. listopada
3. SUKOB NA ZEMLJI
a. Koji je položaj prvobitno bio namijenjen ljudskim bićima? Psalam 8:4–6.
b. Kako je Sotona, posredstvom zmije, pokušavao uvući Adama i Evu u ovaj sukob? Postanak (1. Mojs.) 3:1, 4, 5.
„Uzimanjem plodova s ovog drveta, objasnila je zmija, oni će dosegnuti višu razinu postojanja i primiti uvid u šire područje znanja. Ona je sama okusila sa zabranjenog drveta, i kao rezultat, stekla mogućnost govora. I tako je indirektno rekla da im je Bog ljubomorno to zabranio, da se ne bi oni uzdigli i postali jednaki s Njim. Zbog ovih prekrasnih svojstava, mudrosti i sile, On im je zabranio da ga kušaju i čak dodirnu. Kušač je dao znati da se božansko upozorenje zapravo neće ispuniti, jer je njegova svrha samo zastrašivanje. Kako je moguće da oni umru? Zar nisu okusili s drveta života? Bog ih je pokušao spriječiti da dostignu plemenitiji stupanj razvitka i nađu veću sreću.“—Patrijarsi i proroci, str. 54.
c. Što se dogodilo s ljudskom rasom uslijed Sotoninih iskušenja? Rimljanima 6:16; 5:12.
d. Kako je čovjek izgubio vlast nad zemljom? Postanak (1. Mojs.) 3:24; 9:2.
„Pod prokletstvom grijeha cijela priroda je čovjeku trebala biti svjedok naravi i posljedica pobune protiv Boga. Kad je Bog načinio čovjeka, On ga je postavio vladarom nad Zemljom i svim živim stvorenjima. Sve dok je Adam bio odan Nebu, cijela mu je priroda bila podložna. Ali kad se pobunio protiv božanskog Zakona, niža su se stvorenja pobunila protiv njegove vladavine. Tako je Gospod, u velikoj milosti, pokazao čovjeku svetost svojih zakona i naveo ga da, kroz njegovo vlastito iskustvo, uvidi opasnost napuštanja Zakona, čak i u najmanjoj sitnici.“— Patrijarsi i proroci, str. 59, 60.
Srijeda
7. listopada
4. NADA U DOLAZAK NAJAVLJENOG KRALJA
a. Opišite obećanje koje je uključeno u prokletstvo izrečeno nad zmijom. Postanak (1. Mojs.) 3:15.
„Ova presuda, izrečena u prisutnosti naših prvih roditelja, za njih je bila i obećanje. Premda je najavila rat između čovjeka i Sotone, u njoj je najavljeno da će moć velikog neprijatelja naposljetku biti slomljena. Adam i Eva su stajali kao zločinci pred pravednim Sucem očekujući presudu koju su zaslužili prijestupom, ali prije no što im je priopćeno o životu naporna truda i jada koji je trebao postati njihov dio, ili o zapovijesti o povratku u prah, oni su slušali riječi koje nisu mogle, a da im ne pruže nadu. Premda će morati patiti zbog sile svog moćnog neprijatelja, oni mogu s nadom očekivati konačnu pobjedu.—Patrijarsi i proroci, str. 65, 66.
b. Kako se ovo obećanje trebalo ostvariti? Ivan 12:31, 32; 1. Timoteju 3:16.
„Plan za naše spasenje nije bila naknadna misao, plan načinjen nakon Adamova pada. On je bio otkrivenje ‘po objavi Tajne sakrivene od vječnosti’. (Rimljanima 16:25) On je objava načela koja su od vječnosti bila temelj Božjeg prijestolja. Od samog početka Bog Otac i Krist znali su za Sotonin otpad i čovjekov pad izazvan djelovanjem prijevarne sile odmetnika. Bog nije uzročnik postojanja grijeha, ali je unaprijed vidio njegovo postojanje osiguravajući sredstvo kojim će se suprotstaviti ovoj strašnoj mogućnosti. Njegova ljubav prema svijetu bila je tako velika da se On zavjetovao dati svojega jedinorođenog Sina ‘da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni’.“—Želja vjekova, str. 22.
c. Kojim su kraljevskim jezikom proroci opisali način Mesijinog dolaska? Postanak (1. Mojs.) 49:10; Izaija 9:6, 7.
„Ova nada u izbavljenje dolaskom Božjega Sina kao Spasitelja i Kralja, nikad nije nestala iz ljudskoga srca. Od samog početka bilo je nekih čija je vjera sezala iza sjena sadašnjosti prema budućoj stvarnosti.“—Proroci i kraljevi, str. 682.
Četvrtak
8. listopada
5. NASTANAK DVIJU GRUPA
a. Uspoređujući sljedeće stihove, opišite dvije grupe ljudi koje su se razvile unutar ljudske rase. Rimljanima 8:14; 1. Ivanova 3:1; Rimljanima 1:21, 22; Efežanima 2:1–3.
„Vjerni su obožavali Boga i prije, ali kako su se ljudi množili, razlika između ovih dviju grupa je postajala sve izrazitija. Jedni su otvoreno izražavali svoju odanost Bogu, dok su drugi pokazivali prezir i neposlušnost.“— Patrijarsi i proroci, str. 80.
b. Kako iskustvo Kaina i Abela prikazuje stanje čovječanstva? Hebrejima 11:4; 1. Ivanova 3:12.
„Kain i Abel su predstavljali dvije grupe koje će postojati na svijetu sve do kraja vremena. Jedna se grupa koristi propisanom žrtvom za grijeh, a druga se osmjelila osloniti na vlastite zasluge, njihova je žrtva bez vrijednosti božanskog posredovanja, te stoga ne može čovjeka dovesti u sklad s Bogom. Naš prijestup može biti oprošten samo Isusovim zaslugama. (…). Nema drugog načina kojim se mogu osloboditi sužanjstva grijeha.“— Patrijarsi i proroci, str. 72, 73.
c. Koji se izbor danas nudi svakom Adamovom djetetu? Rimljanima 6:16.
Petak
9. listopada
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako znamo da Božji zakon postoji još od vječnosti?
2. Kako je Lucifer izazvao sami temelj Božje vladavine?
3. Kako je čovječanstvo i danas obmanjeno zmijinim lažima?
4. Koja je nada nadahnjivala vjernike u stara vremena?
5. Odredite moderne primjere Kaina i Abela.