Nedjelja
25. listopada
1. OPASNOST ZA STADO
a. Na koju je opasnost s kojom će se crkva suočiti Isus upozorio? Matej 24:4, 5, 11. Što će se na kraju razviti? Djela 20:28–30; 2. Solunjanima2:1–12.
„Tijekom nekoliko kratkih godina mnogi od onih koji su stajali kao učitelji i vođe crkve položili su svoj život za evanđelje. Ubrzo je trebalo doći vrijeme kad će se pojaviti strašni vukovi koji neće štedjeti stada. Ali ništa od svega toga nije obeshrabrilo one koji su svoju nadu polagali u Krista.“—Djela apostola, str. 528.
b. Što je crkva mogla učiniti vezano uz tu opasnost? 2. Timoteju 3:13–15; Rimljanima 16:17, 18.
„Pavao je strahovao za crkvu, jer je gledajući u budućnost, vidio napade koje će ona morati podnositi i od vanjskih i od unutrašnjih neprijatelja. S najdubljom usrdnošću pozvao je braću da budno čuvaju sveto povjerenje.“— Djela apostola, str. 395.
Ponedjeljak
26. listopada
2. PRIJETNJA PROGONSTVIMA
a. Što su nevjerni Židovi činili svojim kršćanskim sunarodnjacima? 1. Solunjanima 2:14–16; Djela 14:2. Što je bio rezultat progonstva? Djela 8:1, 4.
„Objavljivanje evanđeoske poruke među neznabošcima bilo je sad energično sprovođeno, a Zajednica je bila ojačana sakupljanjem mnogobrojnih duša. Apostoli određeni da predvode u tom djelu nailazit će na prezir, predrasude i pakost. Njihovo učenje o razvaljivanju 'pregrade razdvojnice' (Ef. 2:14) koja je tako dugo razdvajala hebrejski svijet od neznabožačkog prouzrokovat će i da ih optuže za herezu.“—Djela apostola, str. 161.
„Kad bi oni koji poznaju istinu njena načela i praktično primjenjivali u svom životu, oni bi pronašli metode da ljudima priđu tamo gdje se oni nalaze. U početku kršćanske crkve, Bog je u svojoj providnosti dozvolio da se sveti rašire na sve strane, poslavši ih na taj način iz Jeruzalema u mnoge krajeve svijeta. Tako Kristovi učenici nisu ostali u Jeruzalemu ni u obližnjim gradovima, nego su prešli granice svoje zemlje i krenuli velikim međunarodnim putevima, i kopnom i morem, tražeći izgubljene da bi ih priveli Bogu. I danas Gospod želi vidjeti napredak Njegovog djela u mnogim krajevima. Ne smijemo se u svojim naporima ograničiti na samo nekoliko mjesta.“—Svjedočanstva, sv. 6, str. 330.
b. Jesu li trebali očekivati ova progonstva? Ivan 15:20; 2. Timoteju 3:12. Što uzrokuje gubitak vjere pojedinca kad se suoči s progonstvom? Marko 4:16, 17.
c. Kako mi trebamo odgovoriti na progonstvo? Matej 5:10–12; Rimljanima 8:37–39.
„Isus ovdje pokazuje [Svojim učenicima] da točno u vrijeme kad budu prolazili kroz veliku patnju zbog Njegovog djela, imat će razloga radovati se i prepoznati da njihove boli donose ploda, stvarajući utjecaj koji će oslabiti njihovu ljubav prema svijetu i usredotočiti ih na Nebo.”—The Spirit of Prophecy, sv. 2, str. 211, 212.
Utorak
27. listopada
3. UČITELJI KOJU NAMEĆU ŽIDOVSKE OBIČAJE
a. Kako je strah od progonstva i dalje utjecao na neke članove crkve? Djela 15:1, 2.
„Dok su apostoli zajedno s propovjednicima i običnim članovima u Antiohiji ulagali usrdne napore da što više duša privedu Kristu, u to vrijeme su neki vjernici hebrejskog porijekla, 'od farizejske hereze', došavši iz Judeje, uspjeli ubaciti jedno pitanje koje je dovelo do vrlo rasprostranjene prepirke u crkvi i izazvali zaprepaštenje među vjernicima iz neznabožaca. Ovi učitelji, pobornici judaizma, tvrdili su s velikim samopouzdanjem i sigurnošću da čovjek, da bi se mogao spasiti, mora biti obrezan i ispunjavati sve propise ceremonijalnog zakona.
Obraćeni Hebreji, općenito govoreći, nisu bili skloni napredovati onako brzo kako im je put otvaralo Božje proviđenje. Rezultat apostolskog rada među neznabošcima jasno je pokazao da će obraćeni iz tih naroda brojčano nadmašiti obraćenike hebrejskog porijekla. Židovi su strahovali da će, ako se ograničenja i obredi njihovih zakona ne postave kao obvezan uvjet za prijem neznabožaca u članstvo Zajednice, nacionalna hebrejska osobitost kojom su se dotada izdvajali i razlikovali od svih naroda, konačno sasvim iščeznuti među onima koji su prihvatili poruku evanđelja.“—Djela apostola, str. 140, 141.
b. Koji je duh bio u pozadini ovih pokreta? Galaćanima 6:12–16. Koje će osobine istinski kršćanin pokazati u takvim situacijama? 2. Timoteju 1:7.
c. Kako se apostol Pavao u svojim poslanicama ophodio s herezom? Rimljanima 2:25–29; 1. Korinćanima 7:18, 19; Galaćanima 5:6.
„Pavao je posvetio sebe i sve svoje snage Božjoj službi. On je istine evanđelja primio neposredno s neba, i tijekom cijele svoje službe održao je živu vezu s nebom. Sam Bog ga je poučio da kršćane neznabožačkog podrijetla ne opterećuje nepotrebnim teretom. Kad su vjernici hebrejskog porijekla u antiohijskoj crkvi pokrenuli pitanje obrezanja, Pavao je znajući promisao Božjeg Duha u pogledu tog učenja zauzeo odlučan i nepokolebljiv stav, stav koji je kršćansku crkvu oslobodio uobičajenih hebrejskih obreda i ceremonija.“— Djela apostola, str. 149.
Srijeda
28. listopada
4. HRABROST I KOMPROMIS
a. Koji duh, poput apostola Pavla, trebamo imati? Galaćanima 6:14; Rimljanima 1:14–17.
b. Na koji je kompromis Pavao bio nagovoren od svoje braće i kako je to vodilo njegovom uhićenju? Djela 21:17–24; 26–30.
„Braća su se nadala da će Pavao, ako posluša njihov savjet, odlučno poreći lažne glasine koje su se širili o njemu. Oni su ga uvjeravali da je odluka ranijeg savjeta u vezi s obraćenicima neznabožačkog podrijetla i ceremonijalnog zakona još uvijek na snazi. Međutim, ovakav savjet nije bio u skladu sa spomenutom odlukom. Ova uputa bije bila pokrenuta od Božjeg Duha, već je bila plod kukavičluka. Vođe crkve u Jeruzalemu su znale da bi kršćani, ako se ne pridržavaju ceremonijalnog zakona, navukli na sebe mržnju Hebreja i izložili se opasnosti od progonstava. (...) Kad bi Sanhedrin one koji su vjerovali u Krista osudio kao prestupnike zakona, oni bi brzo i strogo bili kažnjeni kao otpadnici hebrejske vjere.
Mnogi se Židovi koji su prihvatili evanđelje još uvijek poštovali ceremonijalni zakon i bili su spremni na nerazumne ustupke u nadi da će na taj način zadobiti povjerenje svojih sunarodnjaka, otkloniti njihove predrasude i pridobiti ih da povjeruju u Krista kao Spasitelja svijeta. Pavao je shvatio da će vodeći ljudi u jeruzalemskoj crkvi, dokle god toliki od njih gaje predrasude protiv njega, nastavljati ometati njegov utjecaj. (...) Međutim, Bog ga nije ovlastio da pristane na sve što su oni u ovom slučaju tražili.
Kad imamo na umu Pavlovu najusrdniju želju da živi u slozi sa svojom braćom, njegovo suosjećanje prema slabima u vjeri, poštovanje prema apostolima koji su bili u osobnom dodiru s Kristom, te prema Jakovu, Gospodnjem bratu, njegov cilj je da svima bude sve, a da pritom ne žrtvuje načelo, onda nije toliko čudno što je bio prisiljen skrenuti s puta kojim je do tada tako odlučno i nepokolebljivo išao. Ali umjesto da postigne izmirenje kao željeni cilj, on je svojim naporima samo ubrzao krizu i prorečene patnje i bio odvojen od svoje braće, uslijed čega je crkva bila lišena jednog od svojih najjačih stupova, što je unijelo tugu i bol u srca kršćana u svim zemljama.“—Djela apostola, str. 301.
Četvrtak
29. listopada
5. RAZVIJENA TAJNA
a. Nakon pobune Židova protiv rimske vladavine i uništenja Jeruzalema 70. godine, kako su kršćani skloni kompromisu promijenili svoj fokus? Otkrivenje 2:2–4.
„Na početku povijesti crkve tajna bezakonja, koju je prorekao apostol Pavao, počela je svoje smrtonosno djelo. Kad su lažni učitelji, protiv kojih je Petar upozorio vjernike, počeli iznositi svoje zablude, mnogi su bili uhvaćeni u mrežu lažnog učenja.“—Djela apostola, str. 587.
„Što je bio početak ovako velikog otpadništva? Kako se to crkva u početku udaljila od jednostavnosti evanđelja? Svojim prilagođavanjem poganskim običajima, ona je htjela olakšati neznabošcima prihvaćanje kršćanstva.“—Velika borba, str. 384.
b. Objasnite kako je sveprisutan prijezir prema Židovima širom rimskog carstva doveo do slabljenja u svetkovanju subote.
„U prvim stoljećima svi su kršćani svetkovali pravu subotu. (…) Ali Sotona je, da bi postigao svoj cilj, vrlo domišljato i prepredeno radio preko svojih agenata. Da bi se pažnja naroda skrenula na nedjelju, ona je proglašena praznikom u čast Kristovog uskrsnuća. (…)
A sada, koristeći se lažnom svjetlošću u kojoj je subota nekad prikazivana, učinio je da se na nju gleda s prezirom kao na židovsku instituciju. Dok su kršćani uglavnom nastavili svetkovati nedjelju kao praznik radosti, on ih je naveo da od subote, u cilju iskazivanja mržnje prema svemu što je hebrejsko, naprave dan posta, tuge i žalosti.“—Velika borba, str. 47, 48.
Petak
30. listopada
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kakav se duh nalazio u samom korijenu razvoja tajne bezakonja?
2. Kako će istinski obraćena osoba odgovoriti na prijetnje progonstvom?
3. Objasnite problematična pitanja koja su dovela do prve doktrinarnog spora u ranoj kršćanskoj crkvi.
4. Do čega je doveo savjet dan Pavlu kad je bio u Jeruzalemu? Zašto?
5. Kako se tajna bezakonja i danas uvlači u crkvu?