Nedjelja
30. kolovoza
1. Što učiniti sa sumnjom
a. Kada nas napada sumnja, što možemo učiniti da bismo se suočili s njom? Psalam 37:3–7.
„Naša vjera mora počivati na osobnom osvjedočenju, a ne na nabrajanju dokaza. Oni koji žele sumnjati, imat će priliku, a oni koji stvarno žele upoznati istinu, naći će obilje dokazne građe na koju mogu položiti svoju vjeru.“—Put Kristu, str. 105.
b. Zašto nećemo biti u mogućnosti odgovoriti na svako pitanje i riješiti svaku nejasnoću? Izaija 55:8, 9.
„Kad bi stvorenim bićima bilo moguće savršeno razumjeti Boga i Njegova djela, ona bi, postigavši taj cilj, izgubila svaku mogućnost da nastave otkrivati istinu, da rastu u spoznaji te i dalje razvijaju um i srce. Bog više ne bi bio najviši, a čovjek bi, dostigavši granicu znanja i sposobnosti, prestao napredovati. Zahvalimo Bogu što nije tako!“—Put Kristu, str. 109.
Ponedjeljak
31. kolovoza
2. Rješenja za sumnju
a. Koliko je važno postavljati pitanja i razvijati naš um intelektualno koliko god je to moguće? Izreke 4:7. Koji je primjer dao Isus? Luka 2:52.
„Pod kontrolirajućim Kristovim utjecajem, ljudski intelekt može postići prekrasne stvari. Mlade treba ohrabrivati da dostižu najviše standarde intelektualnih postignuća. Ako su strah i znanje o Bogu na prvom mjestu, nema opasnosti da će se student vinuti previsoko. Znanje o Bogu, razumijevanje Njegove volje i Njegove Riječi, koliko je ljudski um može shvatiti, ugrađeno u misli i utkano u karakter će rezultirati učinkovitim muškarcima i ženama. Proučavanje Božje Riječi će nam omogućiti da izvršavamo Njegovo djelo mudro i prihvatljivo. Um će biti obogaćen i proširen. Oni koji neprestano proučavaju Riječ će napredovati do najvišeg standarda jer su sudionici božanske prirode.“—The Youth’s Instructor, August 31, 1899.
b. Što je nužno u traženju odgovora na naša pitanja? Jakov 1:5–8.
„Mnogi očekuju da im njihovi propovjednici donesu svjetlost od Boga smatrajući da je to lakše nego da sami priđu Bogu i zatraže ju od Njega. Takvi ljudi mnogo gube. Kad bi htjeli svakoga dana slijediti Krista i uzeti Ga kao svog vođu i savjetnika, stekli bi jasno poznavanje Njegove volje, a time i dragocjeno iskustvo. Baš zato što nemaju tog pravog iskustva, braća koja ispovijedaju istinu idu u iskrama tuđe baklje, ne priznaju glas Božjeg Duha i ne znaju za Njegovu volju. Stoga ih je lako udaljiti od vjere. Oni su nepostojani, zato što su očekivali da drugi steknu iskustvo za njih. Svaki sin i svaka kćer Adamova imaju široke mogućnosti da samostalno steknu saznanje o božanskoj volji, da postanu savršeni kršćani i da se očiste kroz istinu. Sramote Boga oni ljudi koji govore da su Kristovi sljedbenici, a nemaju iskustveno saznanje o božanskoj volji niti o tajni pobožnosti.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 644.
Utorak
1. rujna
3. Odbacivanje nebiblijskih tradicija
a. Što mora biti odvojeno od našeg osobnog razumijevanja Božje poruke? Marko 7:6–9.
„Biblija je pravilo života, učeći nas o karakteru koji moramo formirati za budući, besmrtan život. Naša vjera, naša praksa, mogu nas učiniti živim poslanicama, poznatim i proučavanim od svih ljudi. Ljudi ne trebaju blijedo svjetlo tradicije i običaja da učine Sveto Pismo razumljivim. To bi bilo jednako razumno kao pretpostaviti da sunce, dok svijetli na nebesima u podne, treba bljeskove zemaljske svjetiljke kako bi pojačalo svoju slavu. Priče ili prispodobe svećenika ili propovjednika nisu nužni da spase učenika od zablude. Posavjetujte se s božanskim Prorokom i imat ćete svjetlost. U Bibliji je jasno prikazana svaka dužnost, svaka pouka je razumljiva i sposobna pripremiti ljude za vječni život. Dar Krista i prosvjetljenje Svetog Duha otkrivaju nam Oca i Sina. Riječ je točno prilagođena da muškarce i žene učini mudrima na spasenje. U riječi je znanost o spasenju jasno otkrivena… 'Pretražujte Pisma', jer tamo se nalazi Božji savjet, Božji glas koji progovara duši.”—Fundamentals of Christian Education, str. 390, 391.
„Čovjekov autoritet nosi potpis čovjeka. Ne smijemo dopustiti redove našeg naroda da dođu pod vodstvo generala slabih i zbunjenih ljudskih mišljenja. Božji autoritet treba biti na najvišem mjestu. Moram pozvati Njegov narod da priznaju Njegov autoritet koji nosi dokaze svog božanskog porijekla.”—Manuscript Releases, vol. 12, str. 69.
b. Kad stavimo tradiciju iznad Božje Riječi, što ćemo biti navedeni da učinimo? Matej 23:23.
„Bogu je odbojno gledati kad ljudi poste i mole se u samopravednom duhu. Svečano sakupljanje na bogoštovlje, religijski obred i ceremonije, izvanjska poniznost, nametnuto žrtvovanje - sve to objavljuje svijetu da se osoba koja vrši te stvari smatra pravednom. Ti postupci skreću pozornost na vršitelja strogih dužnosti i izjavljuju: Ovaj čovjek ima pravo na nebo. Ali sve je to obmana. Djela nam neće moći kupiti ulaznicu u nebo. Jedna velika Žrtva koja je prinesena dovoljna je za sve koji su spremni vjerovati. Kristova ljubav udahnut će u vjernika nov život.“—Odabrane poruke, sv. 1, str. 388.
Srijeda
2. rujna
4. Osobno osvjedočenje: zaštita od sumnje
a. Kako možemo znati put do neba? Ivan 14:6; 6:63; 8:31, 32. S druge strane, kako će mnogi izgubiti nebo?
„Moje srce je žalosno kad razmišljam koliki će promašiti put u nebo zato jer nisu proučavali vodič koji im je Bog dao. Ne postoji moguće rješenje da budu spašene duše koje, uz Božji glas koji im progovara kroz Njegovu Riječ, nemaju dovoljno zanimanja da istražuju i postanu upoznati s uputama koje im je Bog dao, upućujući na jedini put koji vodi prema nebu. Dobro je apostol postavio pitanje: „Kako li ćemo mi umaći zanemarimo li toliko spasenje?“ (Hebrejima 2:3). Našim mladima trebalo bi predstaviti zavjet koji će sklopiti da neće dolaziti u dodir s ispraznim pričama, već će marljivo istraživati Pisma kako bi predali svoje umove najhranjivijoj cijeloj hrani, te kako bi postali jaki u razmišljanju o djelima Krista koji je postao sigurnost za palu rasu.”—The Youth’s Instructor, August 31, 1887.
b. Što trebamo tražiti Boga kako bi nas zaštitio od sumnje? Psalam 139:23, 24.
„Pogledajmo pažljivo i kritički sami sebe. Zar nisu zavjeti učinjeni prilikom našeg krštenja prekršeni? Jesmo li mrtvi svijetu i živi Kristu? Tražimo li one stvari koje se nalaze gore, gdje Krist sjedi s desne strane Bogu? Je li presječeno uže koje nas je usidrilo za vječnu Stijenu? Nose li nas nekontrolirano struje uništenja? Nećemo li učiniti napore da se borimo i prokrčimo put protiv struje? Nemojmo nastaviti oklijevati, već prihvatimo energično vesla. Prihvatimo se prvih djela kako ne bismo završili u beznadnom brodolomu.”—The Review and Herald, .
„Predaj u potpunosti svoje srce Bogu da ga On očisti i oplemeni, da bi postao sudionik u božanskoj prirodi, spreman da „pobjegneš od tjelesnih želja ovoga poročnog svijeta“. Tada ćeš „s krotkošću i strahom biti svagda gotov na odgovor svakome tko te zapita za tvoje nadanje“. Imat ćeš Kristov mir.“—Svjedočanstva, sv. 5, str. 333.
Četvrtak
3. rujna
5. Promjena koja nam je potrebna
a. Kakvo će biti naše iskustvo kad pobijedimo sumnju? Matej 21:21, 22.
„Vjerom u Krista svaki se nedostatak karaktera može ukloniti, svaka mrlja očistiti, svaka mana popraviti, svaka vrlina razviti. „Vi u punoj mjeri sve imate u njemu.“ (Kološanima 2:10).
„Molitva i vjera su usko povezane, i treba ih zajedno proučavati. Molitva vjere je božansko umijeće. To je umijeće kojim mora ovladati svatko tko želi da njegovo životno djelo bude uspješno. Krist kaže: „Sve što ištete u svojoj molitvi, vjerujte da ćete primiti i bit će vam.“ (Marko 11:24). On objašnjava da naša molba mora biti u skladu s Božjom voljom. Mi moramo tražiti ono što je On obećao i što god primimo, mora biti upotrijebljeno kako bi se ispunila Njegova volja. Ako se ispune uvjeti, ispunit će se i obećanje.“—Odgoj, str. 257, 258.
b. Kakav će biti naš stav prema ostalim vjernicima? Ivan 17:20, 21.
„Oni koji se bore u bitkama za Princa života moraju usmjeriti svoje oružje ratovanja prema van, a ne se okrenuti jedni prema drugima i usmjeravati svoje rakete uništenja na one koji služe pod zastavom Princa Emanuela. Nemamo vremena za ranjavanje i rušenje jedni drugih.“—Christ Triumphant, str. 235.
Petak
4. rujna
Pitanja za razmišljanje
1. Zašto Bog dozvoljava mogućnost sumnje?
2. Koja je naša odgovornost u otklanjanju sumnje?
3. Što je uobičajeni izvor sumnje?
4. Kako možemo pobijediti sumnju?
5. Što je rezultat oslobađanja od sumnje?