Nedjelja
26. srpnja
1. BOG GOVORI KROZ SVOJU CRKVU
a. Koju je prvu uputu Isus dao Savlu iz Tarsa nakon što se obratio? Djela 9:6.
„Mnogi su uvjereni da su za primljenu svjetlost i stečena iskustva odgovorni samo Kristu, neovisno od Njegovih priznatih sljedbenika na zemlji... Ali Krist uvažava oruđa koja je namijenio prosvjećivanju i spašavanju ljudi. On upućuje grešnike u crkvu.”—Djela apostola, str. 122.
b. Koliko je važno čuti Božji glas kroz Njegovu crkvu i surađivati s Njegovim narodom? Matej 18:18–20.
„Bog je organizirao tijelo preko kojeg će raditi.”—Odabrane poruke, sv. 3, str. 17.
„Otkupitelj svijeta ne odobrava iskustva i vjerske pothvate neovisne od Njegove organizirane i priznate Zajednice. (...) On je Savla povezao s predstavnikom svoje Zajednice kome je dao upute što da učini s njim.
Sve je bilo učinjeno u ime Kristovo i Njegovim autoritetom, ali je kanal komunikacije bila Zajednica.”—Sketches From the Life of Paul, str. 31, 32.
Ponedjeljak
27. srpnja
2. SLUŠATI BOŽJI GLAS KROZ NJEGOVU CRKVU
a. Kamo je otišao Savle (sada Pavle) tri godine nakon što ga je Isus osobno učio? Galaćanima 1:1, 15–19.
„I pored toga što je bio osobno naučen od Boga, Pavle nikad nije imao neko pretjerano visoko mišljenje o svojoj vrijednosti. Iako se za vodstvo i putokaz oslanjao izravno na Boga, uvijek je bio spreman priznati autoritet cijelog tijela vjernika ujedinjenih u članstvu Zajednice.“ —Djela apostola, str. 200.
„Bog nikada nije odredio da um i rasuđivanje jednog čovjeka budu vladajuća sila. On nikada nije odredio da jedan čovjek upravlja i planira bez brižljivog razmatranja praćenog molitvama čitavog tijela Zajednice.“ —Odabrane poruke, sv.3, str. 16, 17.
„Čak i najbolji ljudi, ako su prepušteni sami sebi, čine greške u rasuđivanju. (…)
Što su veće odgovornosti povjerene jednom ljudskom oruđu, to je veći njegov položaj i mogućnost da zapovijeda i kontrolira, te će veće štete počiniti ako se pažljivo ne pridržava Gospodnjeg puta i ne postupa po odlukama usvojenim na zajedničkom savjetu ujedinjenih vjernika.“—Djela apostola, str. 198, 199.
b. Što se dogodilo u starozavjetno vrijeme kada je Bogom odabrano vodstvo bilo ljubomorno kritizirano? Brojevi 12:1, 2, 9, 10. Što možemo naučiti iz toga?
„Oni koji misle da je njihov osobni sud najispravniji nalaze se u velikoj opasnosti. Sotona se posebno trudi da takve odvoji od onih koji predstavljaju kanale svjetlosti i preko kojih Bog želi izgraditi i proširiti svoje djelo na zemlji. Zapostaviti i podcjenjivati one koje je Bog odredio da nose odgovornosti vodstva u djelu širenja istine, znači odbacivati oruđa koja je Bog odredio da služe kao pomoć, podrška i snaga Njegovog naroda. Svaki radnik u Gospodnjem djelu koji ne poštuje ove ljude i smatra da svjetlost ne dolazi nikakvim drugim putem nego samo neposredno od Boga, stavlja sam sebe u položaj u kojem ga neprijatelj može obmanuti i savladati. (...) Svako biće se mora podčiniti Svetom Duhu i svi se vjernici moraju sjediniti u organiziranim i dobro usmjerenim naporima, da bi svijetu odnijeli radosnu poruku o Božjoj milosti.“—Djela apostola, str. 164.
Utorak
28. srpnja
3. SURADNJA S CRKVENIM ODLUKAMA
a. Kako trebamo odgovoriti na legitimne crkvene odluke? 1. Petrova 5:5; Hebrejima 13:17; Izreke 11:14.
„Gospod mi je više puta pokazao da se čovjek nikad ne treba slijepo povoditi za drugima. Ne smijemo nikad misliti da je mišljenje jednog ili pak nekolicine po snazi i mudrosti dovoljno za upravljanje djelom i određivanje smjernica rada. Ali kad na zasjedanju Generalne konferencije dođe do izraza rasuđivanje braće iz cijelog svijeta, onda se osobna nezavisnost i sud pojedinca ne smiju i dalje tvrdoglavo zastupati, nego se moraju podčiniti. Nijedan radnik ne smije misliti da je to neka vrlina kad ostaje pri svom mišljenju nasuprot odluci cijele Zajednice.
„Ponekad se, međutim, događalo da je nekoliko ljudi, kojima je bilo povjereno upravljanje djelom u ime Generalne konferencije, pokušalo ostvariti neke nemudre planove i ograničiti Božje djelo. Ja sam tada izjavljivala da glas Generalne konferencije koju su predstavljali tih nekoliko ljudi ne mogu usvojiti kao glas Božji. Ali time nije rečeno da ne treba poštovati odluke takve Generalne konferencije u kojoj bi bili zastupljeni pravilno izabrani delegati iz svih dijelova polja. Božji je nalog da autoritet Generalne konferencije koju čine opunomoćeni predstavnici iz svih krajeva svijeta, treba priznati. Neki ljudi mogu lako pogriješiti ako mišljenju i odlukama jednog čovjeka ili manje grupe daju onu silu i onaj autoritet koje je Bog dao svojoj Zajednici, kao i mišljenju i odlukama Generalne konferencije na kojoj se braća okupljaju da vijećaju o dobru i napretku Njegovog djela.
„Zato autoritet koji smo često skloni pripisati jednom čovjeku ili jednoj manjoj grupi ljudi treba pridavati samo najvišoj ustanovi u organizaciji Zajednice.“ —Svjedočanstva, sv. 9, str. 269, 270.
„Najveću vlast pod nebom Bog je povjerio svojoj Zajednici. To je Božji glas izražen preko Njegovog naroda ujedinjenog u Zajednici, i to treba poštovati.“ —Svjedočanstva., sv. 3, str. 451.
b. Kakav stav Bog želi da crkveni vođe imaju prema ostalim vjernicima? Filipljanima 2:3–8.
Srijeda
29. srpnja
4. CRKVA NIKAD NIJE ZAMJENA ZA BOGA
a. Može li ijedan crkveni radnik određivati ili diktirati osobne dužnosti drugog člana? Matej 20:25–28.
„Svi oni koji prihvaćaju ljudski autoritet, crkvene običaje ili tradicije crkvenih otaca trebaju poslušati opomenu u Kristovim riječima: 'Uzalud me poštuju učeći naukama i zapovijestima ljudskim’ (Mat. 15,9).“ —Želja vjekova, str. 398.
„Imajte vjeru i pouzdanje u Gospoda. Nemojte dozvoliti da vam i jedan smrtni čovjek određuje dužnost. (...)
„Svaki član Zajednice mora znati da razjašnjenje i upute u pogledu svoje dužnosti treba očekivati samo od Boga. Dobro je kad se braća savjetuju međusobno, ali kad ljudi kao nekim zakonom propisuju što će njihova braća činiti, neka im ovi odgovore da su uzeli Gospoda za svog Savjetnika. Oni koji Ga budu ponizno potražili uvidjet će da im je dovoljna Njegova milost. Ali kad čovjek dopušta da se netko drugi postavlja između njega i dužnosti na koju mu je Bog ukazao, kad se oslanja na nekog drugog i dozvoljava da ga ovaj vodi, on se udaljava s pravog puta i stupa na jednu pogrešnu i opasnu stazu. Umjesto da raste i da se razvija, takav čovjek će izgubiti svoju duhovnost.“—Svjedočanstva, sv. 9, str. 279, 280.
b. Koji savjet dan crkvenim vođama treba voditi svakog člana koji je pred iskušenjem da kontrolira ponašanje drugog ljudskog bića? Matej 23:8, 10–12.
„Umjesto da zloupotrebljavajući primljeni položaj samo zapovijedaju i naređuju, oni moraju shvatiti da su i sami učenici. Ako jedan radnik nije u stanju shvatiti ovu pouku, onda će i za njega i za Božje djelo biti bolje da on što prije bude oslobođen povjerenih mu odgovornosti. Sam položaj neće nikome pribaviti svetost i savršen karakter. Onaj tko poštuje Boga i drži Njegove zapovijesti bit će i sam poštovan.“— Svjedočanstva, sv. 9, str. 282, 283.
„Ljudi koje je Gospod postavio na odgovorne položaje u svom djelu moraju njegovati poniznost i uvijek se osjećati ovisnima o Njemu. Oni ne smiju težiti samo tome da zadobiju veći autoritet i ugled, jer ih Bog nije pozvao da zapovijedaju, nego da rade savjetujući se sa svojim suradnicima.“— Svjedočanstva, sv. 9, str. 270.
Četvrtak
30. srpnja
5. RJEŠAVANJE SUKOBA
a. Koja se procedura koristila u rješavanju sukoba u ranoj crkvi? Djela 15:1–4. Što možemo naučiti iz toga?
„Neki od Židova su tvrdili s velikom sigurnošću da nitko ne može biti spašen bez obrezanja i držanja cjelokupnog ceremonijalnog zakona.
„To je bilo važno pitanje i u velikoj mjeri je pogodilo crkvu. (...) Dolazilo je do mnogih raspravljanja i nesloge među članovima, sve dok crkva u Antiohiji – plašeći se da zbog daljih raspravljanja o ovom pitanju ne bi došlo do razdora – nije odlučila da Pavla i Barnabu s još nekima od odgovornih ljudi iz Antiohije pošalju u Jeruzalem da ovo pitanje iznesu pred apostole i starješine. Tu su se sreli s delegatima Zajednice iz raznih krajeva i onima koji su došli u Jeruzalem da bi prisustvovali nadolazećim godišnjim praznicima. Svaka rasprava i polemika oko toga trebala je u međuvremenu prestati sve dok konačnu odluku ne donesu odgovorni ljudi u Zajednici. Tu odluku su tada trebali prihvatiti vjernici u svim krajevima svijeta.“—Sketches From the Life of Paul, str. 63.
b. Prepričajte Petrov izvještaj sporne točke. Djela 11:2–17. Na čemu je apostol Jakov temeljio svoj argument? Djela 15:13–17. Tko je riješio ovaj spor? Stih 28.
Petak
31. srpnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako znamo da Bog radi i govori kroz organizirano tijelo?
2. Zašto jednom čovjeku nije povjerena odgovornost vladanja i planiranja za Božju crkvu?
3. Kako trebamo gledati na odluke crkvenih predstavnika na zasjedanju?
4. Što Bog želi da učinimo vezano uz našu osobnu dužnost umjesto da odlazimo nekome u crkvi po savjet? Zašto?
5. Kako trebamo postupati u slučaju neslaganja u crkvi?