Nedjelja
19. srpnja
1. AMBASADORI ZA BOGA
a. Koja je poruka pete zapovijedi? Izlazak 20:12.
„Roditeljima pripada određena mjera poštovanja i ljubavi koja ne pripada nijednoj drugoj osobi. Sam Bog, koji je na njih stavio odgovornost za duše u njihovoj brizi, odredio je da tijekom ranih godina života, roditelji zauzimaju mjesto Boga kod djece. I oni koji odbacuju autoritet svojih roditelja odbacuju Božji autoritet.“—Patrijarsi i proroci, str. 308.
b. Kako roditelji trebaju pomoći mladoj djeci? Izreke 22:6.
„Roditelji su dužni raditi na spašavanju onih koji su još previše mladi da razumiju razliku između dobra i zla. Oni nikako ne trebaju misliti da će dobro prirodno prevladati u srcu njihove djece. Oni trebaju brižljivo paziti na riječi i postupke svojih mališana da ne bi neprijatelj zadobio utjecaj nad njima.“—The Signs of the Times, September 25, 1901.
Ponedjeljak
20. srpnja
2. VELIČANSTVENA ODGOVORNOST
a. Kako bi se roditelji trebali nositi s najozbiljnijom odgovornosti ikad povjerenoj čovjeku? Efežanima 6:4.
„Mnogi roditelji, iz ovih ili onih razloga, ne vole svojoj djeci davati vjerske pouke; prepuštaju ih da u subotnjoj školi prikupljaju znanja koja su oni bili dužni i pozvani da im prenesu. Takvi roditelji ne izvršavaju vjerno dužnosti koje su im povjerene te ne daju svojoj djeci svestrani odgoj. Od pripadnika svog naroda Bog zahtijeva da svoju djecu podižu u skladu s uputama i savjetima danim u Njegovoj Riječi. To znači da ih odgajaju tako da se u životu uvijek rukovode njenim zahtjevima i danim poukama, da im postane sasvim jasno što to znači ući u grad Božji. Vrata Božjeg grada neće biti otvorena za sve koji bi željeli tamo ući, nego samo za one koji su odgojeni da spoznaju Božju volju i koji su svoj život podčinili Njegovoj kontroli.“—Savjeti roditeljima, učiteljima i studentima, str. 109.
„Roditelji se trebaju ljubazno, usrdno i nježno zalagati za svoju djecu, poboljšavajući svaku dobru, a potiskujući svaku lošu crtu koja se razvija u njihovom karakteru.”—The Signs of the Times, September 25, 1901.
„Nikakav drugi posao ne bi vam smio biti toliko važan da zbog toga svojoj djeci ne posvetite sve potrebno vrijeme, kako biste im pomogli da shvate što znači slušati i potpuno se povjeriti Bogu.”—Temelji sretnog doma, str. 183, 184.
b. Tko je podučavao Timoteja u njegovom domu i kako je njihovo učenje utjecalo na njegov život kao djeteta i kao mladog čovjeka? 2. Timoteju 1:5; 3:15.
„Timotejev otac bio je Grk, a majka Židovka. On je od svog djetinjstva poznavao Svete spise. Pobožnost koju je vidio u svom domu bila je zdrava i razumna. Vjera njegove majke i bake u sveta proročanstva predstavljala je za njega stalni podsjetnik na blagoslove koji proizlaze iz vršenja Božje volje. Božja Riječ je bila pravilo po kojem su te dvije pobožne žene odgojile Timoteja. Duhovna sila pouka koje je od njih primio sačuvala ga je čistog u riječima i neokaljanog lošim utjecajima kojima je bio izložen. Tako su njegovi domaći učitelji surađivali s Bogom, pripremajući ga za teret odgovornosti koje su ga očekivale.”—Djela apostola, str. 203.
Utorak
21. srpnja
3. ULOGA DISCIPLINE
a. Koja je svrha discipline? Psalam 144:12; Izreke 25:28; 16:32.
„Cilj stege jest uvježbavati dijete da vlada sobom. Ono mora naučiti oslanjati se na sebe i upravljati sobom. (...) Pomozite mu da uvidi kako je sve podložno zakonu te da neposlušnost dovodi do propasti i patnje. (...)
„Pravi cilj ukora postiže se tek kad sam prijestupnik uvidi svoju pogrešku i kad stekne volju da ju ispravi. Kad to postignete, ukažite mu na izvor opraštanja. Nastojte sačuvati njegovo samopoštovanje i nadahnuti ga hrabrošću i nadom.“—Odgovorno roditeljstvo, str. 223.
„Ispravno odgojeno dijete po načelima istine, koje ima ljubav i Božji strah utkan u svoj karakter, imat će neprocjenjiv utjecaj na dobro u ovom svijetu.“—Odgovorno roditeljstvo, str. 163.
b. Kako bismo trebali disciplinirati djecu povjerenu našoj brizi? Izreke 29:15; Kološanima 3:21.
„Prvo djecu uvjerite i jasno im navedite što su loše učinila, a onda im objasnite kako nisu sagriješili samo protiv vas, već i protiv Boga. Srcem punim suosjećanja i žalosti prema svojoj pogrešivoj djeci molite s njima prije nego što ih kaznite. Tako će ona uvidjeti da ih niste kaznili zato što su vas doveli u nepriliku ili što želite iskaliti na njima svoje nezadovoljstvo, već zbog osjećaja dužnosti prema njihovoj dobrobiti. Tada će vas ona voljeti i poštovati.“ —Odgovorno roditeljstvo, str. 252, 253.
„Roditelji trebaju pokazivati veliku zabrinutost i pažnju da sa svojom djecom i mladima ne postupaju na način koji izaziva tvrdoglavost, neposlušnost i pobunu. Kod svoje djece i mladih roditelji često potiču najgore strasti ljudskog srca zato što im nedostaje samosavlađivanje. Ispravljajući ih u duhu srdžbe i ljutitosti, to u njima još više potiče postojeće zlo i duh prkosa, nego što utječe na dobro.”—The Review and Herald, .
„Roditelji, nikada ne postupajte u afektu. Nikad ne ispravljajte svoju djecu kada ste ljutiti, jer čineći tako, vi i svoju djecu i mlade činite impulzivnima, strastvenima i nerazumnima. Čvrstinu možete pokazati i bez žestokih prijetnji i pogrda.”—Australasian Union Conference Record, September 6, 1909.
Srijeda
22. srpnja
4. NADVLADATI RODITELJSKE POGREŠKE
a. Koja zapovijed je dana svoj djeci o poslušnosti svojim roditeljima? Efežanima 6:1. Što roditelji mogu naučiti od savjeta danog učiteljima?
„Volja roditelja, kad je u skladu s Božjom voljom, treba biti kao zakon.”—The Review and Herald, .
„Nebo stalno šalje svoje vjesnike da pomažu i služe onima koji trebaju biti nasljednici spasenja i oni bi rado hrabrili učitelje i nastavnike naših škola kad oni ne bi bili zadovoljni utabanim putem tradicija i kad se ne bi toliko bojali izaći iz sjenke ovoga svijeta. Neka se učitelji i nastavnici čuvaju da svojim radom ne zatvore Gospodu pristup u srca mladih.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 161.
b. Što trebamo učiniti mi dok razmišljamo o stvarima koje smo naučili u djetinjstvu? 1. Solunjanima 5:21.
„U svima koji su izabrani da ostvare Božje djelo vidi se ljudski element. Ipak, oni nisu bili ljudi stereotipnih navika i ponašanja koji su bili zadovoljni tako što će ostati u tom stanju. Oni su žarko željeli da od Boga prime mudrost i nauče raditi za Njega. (...) Ali Bog neće ljudima dati božansku svjetlost sve dok oni žele ostati u tami. Da bi primio Božju pomoć, čovjek mora prepoznati svoje slabosti i nedostatke, on svoj um mora prilagoditi velikoj promjeni koja se u njemu događa, on mora biti potaknut na žarku i ustrajnu molitvu i napore. Pogrešne navike i običaji moraju se odbaciti, a samo se odlučnim naporima mogu ispraviti zablude i slijediti ispravna načela kako bi se postigla pobjeda. Mnogi nikad ne dosegnu položaj koji bi mogli zauzeti jer čekaju da Bog za njih učini ono za što im je On dao silu da sami učine. Svi koji su upotrebljivi moraju proći kroz najoštriju umnu i moralnu disciplinu, a Bog će im pomoći tako što će božansku silu ujediniti s ljudskim naporima.”—Patrijarsi i proroci, str. 248.
c. Koliko generacija naših predaka je utjecalo na naše navike? Izlazak 20:5.
Četvrtak
23. srpnja
5. POBJEDA JE MOGUĆA
a. Kad je Mojsije bio mlad čovjek, koju odluku je donio? Kako je bio sposoban nadvladati utjecaje svog života u Egiptu? Hebrejima 11:24–27.
„Mojsije je naučio mnogo toga od čega se morao odučiti. Utjecaji koji su ga okruživali u Egiptu, ljubav prema njegovoj drugoj majci, prema vlastitom uzvišenom položaju kraljeva unuka, raspušten život, istančanost, suptilnost i misticizam lažne religije, sjaj idolopokloničkog bogosluženja, svečano veličanstvo arhitekture i kipova, sve je to ostavilo dubok dojam na razvitak njegova uma i oblikovalo, do određene mjere, njegove navike i karakter. Vrijeme, promjena okoline i zajednica s Bogom mogli su izbrisati ove dojmove. Od Mojsija se očekivala borba, poput borbe za život, da bi se odrekao zabluda i prihvatio istinu, ali Bog je trebao biti njegov pomoćnik kad je sukob postao jači od ljudske sile.”—Patrijarsi i proroci, str. 248.
b. Kako možemo ohrabriti našu djecu da nadvladaju grijeh? 2. Petrova 1:4; 1. Korinćanima 15:57, 58; Izreke 24:16 (zadnji dio).
„Neka dijete i mlado biće nauči da svaka pogreška, mana i poteškoća koju svlada, postaje stuba prema boljem i uzvišenijem. Svi koji su ikad živjeli životom vrijednim življenja, postigli su uspjeh upravo takvim iskustvima.“—Odgovorno roditeljstvo, str. 255.
Petak
24. srpnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kad roditeljske riječi trebaju biti kao Božji glas njihovoj djeci?
2. Kako možemo podići djecu u odgoju i strahu Gospodnjem?
3. Što mora biti zadobiveno kako bi disciplina ili ukor bili uspješni?
4. Kroz koju veliku promjenu moramo proći kako bi nas Bog mogao koristiti?
5. Kako možemo nadvladati loše navike koje smo formirali u djetinjstvu?