Nedjelja
5. srpnja
1. BOŽJI GLAS U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU
a. Na koji uobičajen način nam Bog otkriva svoju volju? Luka 17:10. Možemo li biti sigurni dok zanemarujemo ovu metodu Božje komunikacije?
„Nitko ne može vjerovati srcem za pravednost i dobiti opravdanje vjerom dok nastavlja prakticirati ono što Božja Riječ zabranjuje ili zanemaruje poznate dužnosti.“ —Odabrane poruke, sv. 1, str. 396.
„Da je živio u zanemarivanju poznate dužnosti, [Mojsije] ne bi bio siguran, jer ne bi bio zaštićen Božjim anđelima.“ —Patrijarsi i proroci, str. 256.
„Dužnost ne priznaje nikakvog suparnika, ne sklapa kompromise s nikakvim suprotstavljajućim silama. Najdragocjeniji prijatelji i rodbina ne smiju stati između tvoje dužnosti i Boga. Glas dužnosti je Božji glas u našim dušama.”—The Review and Herald, .
b. Zašto je gospodar bio nezadovoljan slugom kojem je dao jedan talent? Matej 25:26, 27; Luka 16:10.
„Nevjernošću i u najmanjim dužnostima, čovjek potkrada svog Stvoritelja u službi koju mu je dužan.”—Kristove priče, str. 356.
Ponedjeljak
6. srpnja
2. ODBIJATI SLUŠANJE
a. Zašto bogati mladić nije želio učiniti ono što mu je Isus naložio? Matej 19:21, 22. Koja dva alata Bog koristi kako bi nas podučio našim dužnostima?
„Čovjek koji napusti mjesto koje mu je Bog dao da bi ugađao svojim sklonostima, te djeluje prema vlastitom smišljenom planu, susrest će se s razočarenjem, jer je odabrao vlastiti put umjesto Božjeg.”—Sons and Daughters of God, str. 175.
„Postoje osobe koje bi jasno razumjele svoju dužnost kad bi ta dužnost bila u skladu s njihovim prirodnim sklonostima. Razum i okolnosti mogu jasno ukazati na njihovu dužnost, ali kad se put dužnosti ne poklapa sa smjerom njihovih sklonosti, ovi se dokazi vrlo brzo zanemaruju. Nakon toga, ove osobe odlaze Bogu da bi saznale svoju dužnost. Međutim, s Bogom se ne može poigravati. On će dopustiti ovakvim osobama da slijede želje svojih srca.“—The Watchman, September 1, 1908.
„Oni koji zanemaruju Božje zahtjeve u svojem životu ne bi poštovali Njegov autoritet ni na nebu.“—Svjedočanstva, sv. 4, str. 312.
b. Zašto se Bog ponekad suzdržava od toga da nas podučava Svojoj volji? Izaija 59:1, 2; Psalam 81:11, 12; Ivan 7:17.
„Nema pomoći muškarcu, ženi ili djetetu koji ne žele čuti i slušati glas dužnosti, jer je glas dužnosti glas Božji. Oči, uši i srce će postati neosjetljivi ako muškarci i žene odbijaju paziti na božanski savjet i odaberu put koji je najugodniji njima.“—Sons and Daughters of God, str. 175.
c. Zbog kojeg razloga se najčešće ne sluša Boga? Ponovljeni zakon 1:43; 1. Samuelova 15:23.
Utorak
7. srpnja
3. POSREDNIK NIJE POTREBAN
a. Trebamo li čekati da nas netko drugi nauči Božjoj volji? Jakov 1:5, 6.
„Ne smijemo prenijeti odgovornost na druge i čekati od njih da nam kažu što bismo trebali činiti. Ne smijemo ovisiti o ljudskim savjetima. Gospod će nas poučiti našim dužnostima isto tako spremno kao što bi poučio nekog drugog. Ako Mu dođemo u vjeri, On će nam osobno povjeriti svoje tajne. Naše će srce često gorjeti u nama, kad se bude približio da razgovara s nama kao što je to činio s Enohom. Oni koji odluče ne činiti ništa što bi na bilo koji način vrijeđalo Boga znat će, kad Mu iznesu svoj slučaj, kojim putem trebaju ići. Oni ne samo što će primiti mudrost, već i silu. Sila za poslušnost i za službu bit će im podarena onako kako je Krist obećao.“ —Želja vjekova, str. 668.
b. Što nam je obećano kad tražimo Božje vodstvo? Izreke 3:5–7.
„Kad se pojave nevolje i kad se suočite s teškoćama, nemojte očekivati da vam ljudi pomognu. Sve povjerite Bogu. Običaj da o svojim nevoljama govorimo drugima samo nas čini slabima, a ne jača ni naše bližnje. Njima tako namećemo teret svojih duhovnih nedostataka koji nam oni ne mogu olakšati. Mi tražimo snagu od pogrešivih, smrtnih ljudi u trenutku kad možemo dobiti snagu od nepogrešivog, beskrajnog Boga. (...)
„Trebamo imati puno manje povjerenja u ono što može učiniti čovjek i puno više povjerenja u ono što može učiniti Bog za svakoga tko vjeruje. On čezne da Ga vjerom potražite. On čezne da od Njega očekujete da učini velika djela. On vam želi pomoći da razumijete i zemaljska i duhovna pitanja. On može izoštriti vaš um. On vam može dati taktičnost i vještinu.“—Kristove priče, str. 146.
„Nije li Gospod obećao da će podariti vodstvo Svetog Duha onima koji to od Njega traže? I zar taj Duh nije stvarno najbolji vođa? Neki se izgleda plaše držati Gospoda za Njegovu Riječ kao da bi to bila drskost ili prekoračivanje dozvoljenog. Oni se mole da ih Gospod uči, a ipak se boje pokazati povjerenje u Njegovu zadanu Riječ i u činjenicu da nas je On poučio. Sve dokle dolazimo našem nebeskom Ocu u smjernosti, željni i spremni da budemo poučeni, zašto da sumnjamo u ispunjenje Njegovog obećanja.“—Komentar Biblijskih tekstova [E. G. White Comments], sv. 3, str. 1155, 1156.
Srijeda
8. srpnja
4. BOŽJI STAV PREMA NAMA
a. Što je Krist rekao kako bi otkrio Božju spremnost da nas osobno uči svojim putovima? Matej 7:7–11.
„Bog želi da Njegova djeca traže ono što će im omogućiti da svojim životom otkriju svijetu Njegovu milost. On želi da traže Njegov savjet, da priznaju Njegovu silu. Od svih za koje je dao svoj život, Krist s ljubavlju zahtjeva da se pokoravaju Njegovoj volji ako žele sudjelovati u radostima koje je On pripremio svima koji ovdje otkrivaju Njegov karakter. Trebamo biti svjesni svojih slabosti, jer ćemo u tom slučaju tražiti snagu i mudrost koje nam Otac rado daje kao svojoj djeci da bismo pobijedili u svakodnevnoj borbi protiv sila zla.”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 284.
b. Koliko je Božje strpljenje dok pokušava komunicirati s nama? Rimljanima 14:5 (drugi dio); 2. Petrova 3:9.
c. Koliko strpljenja trebamo imati s ostalima u njihovom razumijevanju Božjih putova? Matej 7:12; Efežanima 4:2; Luka 6:37.
„Kao slobodni Božji predstavnici, mi od Njega trebamo tražiti mudrost. Ukoliko se učenik potpuno oslanja na tuđe mišljenje i bez razmišljanja usvaja planove drugih, onda gleda samo tuđim očima i predstavlja samo odraz tuđih misli. Bog s ljudima postupa kao s odgovornim bićima. On svojim Duhom djeluje na um koji je dao čovjeku, samo ako Mu čovjek pruža priliku za to i ako prihvaća Njegovo djelovanje. Njegova je namjera da se svaki pojedinac slobodno rukovodi svojim umom i svojom savješću. On ne želi da bilo tko postane samo sjenka druge osobe, odražavajući jednostavno osjećaje i sklonosti drugih. (...)
Ljudi su osobno – kao pojedinci – odgovorni Bogu i svaki radnik treba postupati onako kako ga Bog pokreće, ne povodeći se za mišljenjima drugih.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 724, 725.
„Nitko ne smije vladati tuđim razumom, ne smije suditi u ime drugoga, niti drugome propisivati dužnost. Bog daje svakoj duši slobodu da razmišlja i da se pridržava vlastitog uvjerenja. 'Tako će dakle svaki od nas dati Bogu odgovor za sebe' (Rimljanima 14:12). Nitko nema prava da svoju osobnost nameće drugome kao mjerilo.”—Želja vjekova, str. 550.
Četvrtak
9.srpnja
5. KAKO BOG KORISTI UTISKE
a. Uz to što nas vodi glasom dužnosti, na koji nam se još način Bog obraća? Izaija 30:21. Kako je Bog vodio Mariju kroz poticaje Svetog Duha?
„Marija nije razumjela cjelovito značenje svojega djela ljubavi. Ona nije mogla odgovoriti svojim tužiteljima. Nije mogla objasniti zašto je izabrala tu prigodu da pomaže Isusa. Sveti Duh je pripremio priliku za nju i ona je poslušala Njegove poticaje. Nadahnuće silazi ne dajući objašnjenje. Nevidljiva prisutnost govori umu i osjećajima i pokreće srce da djeluje. Ono je opravdanje samo sebi.”—Želja vjekova, str. 560.
„Drugi način na koji čujemo Božji poziv je kroz Svetog Duha, koji tako upečatljivo djeluje na srce da se odraz toga vidi i u karakteru.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 512.
„Savjest je Božji glas koji čujemo u sukobu sa svojim ljudskim strastima. Kad se protivimo tom glasu, Sveti Duh biva uvrijeđen i ožalošćen.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 120.
„Bog nam govori u djelima svoje providnosti i kroz utjecaj svog Duha na naše srce.”—Put Kristu, str. 87.
b. Prema kojem mjerilu trebamo vrednovati naše utiske? Izaija 8:20.
„Biblija (...) ukazuju ukazuje na dužnosti čovjeka u svakoj okolnosti života.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 312.
„Ako te u pogledu bilo kojeg pitanja obuzme sumnja, prvo moraš potražiti odgovor u Pismima.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 512.
Petak
10. srpnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kakvo je naše duhovno stanje ako zanemarujemo dužnost koja nam je poznata?
2. Kako trebamo odrediti našu dužnost?
3. Što moramo učiniti kako bismo saznali koja je naša dužnost?
4. Koja je veza između dužnosti i individualnosti?
5. Kako Bog koristi utiske? Kako ih možemo zloupotrebljavati?