Predgovor
Živimo u vremenu bezbožnosti kakve još nije bilo. Biblija na prikladan način uspoređuje naše vrijeme s Noinim vremenom. Ljudi misle samo o jelu i piću, o ženidbi i udaji bez ikakvog obzira na sud koji je pred nama, iako se Božje kazne izlijevaju svuda oko nas, upozoravajući nas na predstojeću krizu.
Josip je živio čistim i svetim životom iako okružen sličnim stupnjem degradacije i svjetovnosti. Najveći dio svoga života proveo je u Egiptu, najistaknutijoj naciji svoga vremena; iako pod najrazličitijim okolnostima, ostajao je vjeran i odan Bogu uvijek i u svemu što bi ga snašlo. Njegov život vjernosti uza sve poteškoće i iskušenja kojima je bio okružen, predstavljaju primjer za nas.
“Osobito je Josip bio izložen iskušenjima koja su pratila velike preokrete u njegovom životu. U očevom domu nježno njegovano dijete; u Potifarovoj kući rob, zatim povjerenik i pratitelj; svestran čovjek, obrazovan učenjem, promatranjem i kontaktom s ljudima, u faraonovoj tamnici državni zatvorenik, osuđen nepravedno, bez nade da će se ikada opravdati ili biti oslobođen; pozvan na vodeću poziciju nacije u trenutku velike krize – što ga je osposobilo da sačuva svoju čestitost? . . .
“Dok je Josip još kao dječak čuvao stada svoga oca, njegov čist i jednostavan život povoljno je utjecao na razvoj njegovih fizičkih i duševnih sposobnosti. Dolazeći u vezu s Bogom preko prirode i proučavajući velike istine, koje su kao sveti zalog prelazile sa oca na sina, stekao je snagu uma i nepokolebljivost u načelima. . . . Vjernost Bogu, vjera u Nevidljivoga bila je Josipovo utočište.”—Education, str. 51–54.
Josip se pokazao vjernim gdje god bi se zatekao, bilo u nevolji ili u blagostanju. Bog je dozvolio da na njega dođu velika iskušenja, i premda je put bio buran i dug, Josip je ostajao vjeran do kraja. Dok proučavamo njegov život, možemo videti kako i mi možemo izaći kao pobjednici. Josip je bio preslika Krista, posebno u načinu na koji je podnosio poteškoće.
Josip je bio nagrađen za svoju vjernost. Postao je premijer Egipta. Nakon očeve smrti, dodijeljena su mu dva dijela među dvanaest izraelskih plemena (Ezekiel 47:13). Opisujući 144 000 pobjednika, Ivan posebno ističe dvanaest plemena. U ovaj broj otkupljenih predstavljenih sa dvanaest Izraelovih plemena uključen je i Josip i jedan od njegovih sinova. (Otkrivenje 7:4–8.)
“Josipova povijest . . . prikaz je onoga što će Bog učiniti za one koji Mu se predaju i svim srcem teže ispuniti Njegovu namjeru. . . .
“Ali takav karakter nije rezultat slučaja; on se ne može pripisati osobnoj naklonosti ili darovima Proviđenja. Plemeniti karakter plod je samodiscipline, potčinjavanja niže prirode višoj – predavanja samoga sebe službi Bogu i bližnjima iz ljubavi.”—Ibid., str. 57.
Generalna konferencija, odjel za subotnju školu
