Back to top

Sabbath Bible Lessons

Josipov život

 <<    >> 
3. lekcija Subota, 17. siječnja 2015.

Jakovljev utjecaj

“I vi očevi! Ne razdražujte djece svoje, nego ih odgajajte u nauci i u strahu Gospodnjemu” (Efežanima 6:4).

“Pri oblikovanju karaktera . . ., nijedan utjecaj nije snažniji od utjecaja obitelji.”—Education, str. 283.

Pročitati:   Child Guidance, str. 17–25. 

nedjelja 11. siječnja

1. JAKOVLJEVA RODITELJSKA POGREŠKA

a. U čemu je Jakov griješio pri podizanju svoje djece? Postanak (1. Moj) 37:2, 3.

“U poklanjanju pažnje svojoj djeci, roditelji ne smiju biti pristrani, već prema svima trebaju biti jednako nježni, imajući na umu činjenicu da su svi otkupljeni Kristovom krvlju. Djeca obično imitiraju svoje roditelje; stoga moramo biti vrlo pažljivi da im pružimo dobar primjer.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 319.

b. Kako je njegova greška utjecala na ostale sinove? Postanak (1. Moj) 37:4.

“Budući da je [Josipova] majka umrla, njegovi osjećaji su se vrlo vezali za oca, a Jakovljevo srce bilo je posebno vezano za to dijete njegove starosti. ‘Izrael ljubljaše Josipa najviše između svih sinova svojih’ (Postanak (1. Moj) 37:3).

“Ali baš ta očeva naklonost trebala je postati uzrok patnje i boli. Jakovljeva nemudro ispoljena naklonost prema Josipu izazvala je ljubomoru i zavist njegovih ostalih sinova.”—Patrijarsi i proroci, str. 209.

“Očevi i majke trebaju pažljivo i uz molitvu proučavati karakter svoje djece. Oni trebaju potiskivati i ograničavati one crte karaktera koje su suviše istaknute a ohrabrivati i poticati one koje su slabije, omogućujući na taj način skladan razvoj karaktera... Neuravnotežen um, plahovita narav, mrzovoljnost, zavist ili ljubomora svjedoče o zanemarivanju roditeljske dužnosti. Ove loše osobine karaktera donose veliku nesreću onima koji ih imaju.”—Fundamentals of Christian Education, str. 66, 67.


ponedjeljak 12. siječnja

2. OD UZROKA DO POSLJEDICE

a. Na koji su način Jakovljeve žene hranile krivi duh u svojoj djeci? Postanak (1. Moj) 29:30–32; 30:1–8, 20.

“Jakovljev grijeh. . . otkrio je gorke plodove u karakteru i životu njegovih sinova. Dok su postali zreli ljudi imali su razvijene ozbiljne mane. Posljedice mnogoženstva vidjele su se u domaćinstvu. Ta strašna zla prijetila su ugušivanju i samim izvorima ljubavi i svojim utjecajem slabila su najsvetije veze. Ljubomora pojedinih majki zagorčavala je obiteljski život. Djeca su odrasla kao svađalice i nepodložna kontroli, što je očev život zamračivalo strašnom zabrinutošću i boli.”—Conflict and Courage, str. 72.

“Rahelu je Jakov uvijek više volio, ali je to izazvalo Leinu ljubomoru i zavist, te mu je život bio zagorčen stalnim suparništvom među sestrama.”—Patrijarsi i proroci, str. 189, 190.

b. Kako krivi duh koji pokazuju roditelji može utjecati na razvoj karaktera djece? Efežanima 6:4; Ezekiel 16:44; Rimljanima 2:21. Kako možemo pružiti dobar primjer? 1. Korinćanima 9:27; 1. Petrova 2:21–23.

“Kad očevi i majke shvate kako ih djeca kopiraju u svemu, oni će pažljivo i budno odmjeravati svaku riječ i svaku gestu.”—The SDA Bible Commentary [E. G. White Comments], sv. 6, str. 1118.

“Kao što umjetnik usrdno i ustrajno nastoji na platno prenijeti savršen lik izabranog modela; i kao što kipar marljivo kleše i obrađuje kamen da bi dobio kopiju koju je zamislio, tako roditelji trebaju raditi na oblikovanju, uglađivanju i oplemenjivanju karaktera svoje djece prema uzoru koji im je dat u Kristu Isusu. I kao što umjetnik strpljivo proučava, planira i obrađuje određeni materijal da bi rezultati njegovog rada bili štoje više moguće savršeni, tako roditelj treba smatrati vrijeme upotrijebljeno u odgajanju svoje djece za koristan život ovdje i njihovom osposobljavanju za neprolazno kraljevstvo.”—Child Guidance, str. 476, 477.

“Kad bih se naljutila i bila u iskušenju da izgovorim riječi kojih bi se poslije sramila, suzdržala bih se i bez riječi izišla iz sobe, tražeći u molitvi da mi Gospod podari strpljenje da poučim tu djecu. Zatim bih se vratila i u razgovoru s njima naglasila da više ne smiju tako govoriti. U takvom raspoloženju možemo govoriti tako da u djeci izazovemo srdžbu. Trebmo govoriti ljubazno i strpljivo imajući uvijek na umu kako smo i sami često neposlušni a kako želimo da s nama postupa naš nebeski Otac.”—Ibid., str. 254, 255.


utorak 13. siječnja

3. LUKAVSTVO BRAĆE

a. Kada je iskušenje da se kaže laž najteže? Postanak (1. Moj) 37:27– 32; 3:11–13; 4:9, 10.

“Kako je istina da jedan grijeh navodi na drugi; i kako je snažno ta istina ilustrirana u Kajinovom slučaju! On je izgledao iznenađen pitanjem: ‘Gdje ti je brat Abel?’ (Postanak (1. Moj) 4:9). On je tako daleko otišao u svom grijehu. Toliko se potčinio utjecaju sotone da je izgubio predodžbu o Božjoj prisutnosti, o Njegovoj veličini i sveznanju, te je govorio laž pred Gospodom da bi pokrio svoju krivnju.”—The Signs of the Times, 16. prosinca, 1886.

“Dok sotona može koristiti prevaru i lažne zaključke da bi ostvario svoje ciljeve, Gospod ne može koristiti laž; dok se Lucifer, poput zmije, može uvijati, pretvarati se i mijenjati svoj pravi oblik da bi se prikrio, Bog se može koristiti samo izravnom, pravom istinom.”—The Spirit of Prophecy, sv. 4, str. 319.

b. Kako je varljivo lukavstvo braće njima samima donijelo nevolju i bol? Postanak (1. Moj) 37:34, 35; 42:36–38.

“‘Vidi je li haljina sina tvojega ili nije’(Postanak (1. Moj) 37:32), bile su njihove riječi. Oni su taj prizor sa strahom očekivali, ali nisu se nadali da će morati gledati očevo potpuno odavanje tuzi i boli koja im je razdiralasrce. ‘To je haljina moga sina’; reče Jakov, ‘ljuta ga je zvijer izjela; Josip je zaista raskinut’ (stih 33). Uzalud su sinovi i kćeri pokušavali utješiti ga. . . . On ‘razdera haljine svoje i metnu kostrijet oko sebe, i tužaše za sinom svojim dugo vremena’. Izgledalo je da ni vrijeme ne može olakšati ni ublažiti njegovu bol. ‘S tugom ću u grob leći za sinom svojim’ (stih 35), jecao je u svom očajanju. Užasnuti onim što su učinili, ali strahujući od očevih prijekora, Jakovljevi sinovi su ipak u svom srcu krili istinu o vlastitoj krivinji koja je sada čak i njima izgledala vrlo velika.”—Patrijarsi i proroci, str. 212.

c. Objasnite zašto se lukavi postupak njegove djece, zbog kojeg je Jakov sada toliko patio, mogao povezati s njegovim prevarama iz prošlosti! Postanak (1. Moj) 27:8–38; Galaćanima 6:7.

“Svako posijano sjeme donosi odgovarajuću žetvu. Takako je sa životom čovjeka.”—Kristove priče, str. 84.


srijeda 14. siječnja

4. PLODOVI GRIJEHA

a. Koje su grešne strasti Jakovljevi sinovi gajili prema Josipu? Postanak (1. Moj) 37:3–5, 11, 23, 24.

“Naklonost koju je Jakov gajio prema Josipu nije se mogla sakriti i divan šareni plašt koji mu je dao bio je za ostale sinove jasan dokaz o njegovoj pristrasnosti. To je za njih bio dovoljan razlog da gaje zavist, mržnju i osvetu u svom srcu.”—The Signs of the Times, 18. prosinca, 1879.

“Božji zakon bilježi zavist, mržnju, zlobu, osvetoljubivost, strast i ambiciju koje se podižu u duši, ali koji se ne vide izvana zbog nedostatka prilike, a ne zbog nedostatka želje.”—Mind, Character, and Personality, sv. 2, str. 526.

b. Kamo nas te grešne strasti odvode kad im popuštamo? Izreke (Priče) 27:4; Jakov 1:13–15.

“Zavist i zloba su kao dvije sestre koje se spajaju u svom djelovanju. Zavist navodi čovjeka da želi nešto dobro što drugi posjeduju i učinit će sve što je u njegovoj moći da naškodi karakteru i ugledu onih čije bi mjesto želio zauzeti.”—The Signs of the Times, 2. studenog, 1888.

“Kristova ljubav u srcu nikada ne navodi na zlobu i zavist.”—Our High Calling, str. 234.

c. Kada se te grešne strasti gaje u srcu, što su sve ljudi u stanju učiniti? Postanak (1. Moj) 37:18–20; Izreke (Priče) 6:34, 35; 1. Ivanova 3:11–15.

“[Josipova braća] Josipova braća osjetila su očevu veliku ljubav prema Josipu i to je izazvalo njihovu zavist prema njemu. Njihova zavist prerasla je u mržnju i na koncu u ubojstvo.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 127.

“Zavist je kći ponosa i ako je gajite u svom srcu izazvat će mržnju, a može i osvetu i ubojstvo.”—Patrijarsi i proroci, str. 651.

“Ubojstvo prvo postoji u mislima. Onaj koji daje mjesta mržnji u svom srcu, stupa na stazu ubojice i njegove su žrtve odvratne Bogu.”—Želja vjekova, str. 310.


četvrtak 15. siječnja

5. KRŠĆANSKI DOM

a. Navedite neke značajne smjernice za govor u kršćanskom domu! Efežanima 4:21–27, 31, 32; Otkrivenje 14:5.

“Oko svake obitelji postoji sveti krug koji treba očuvati. Nitko nema pravo povrijediti ovaj sveti krug. Suprug i supruga trebaju biti sve jedno drugome. Žena ne treba imati tajne za koje njen muž ne zna a drugi znaju; muž također ne treba imati tajne koje krije od svoje žene, a otkriva ih drugima.”—The Adventist Home, str. 177.

“Ako u svom ranom djetinjstvu djeca nisu sačuvana i strpljivo upućivana na pravi put, ona će stvoriti loše navike. Te navike će se razvijati u njihovom kasnijem životu i kvarit će druge. Oni čiji su umovi doživljavali niska odbacivanja, koji su postali jeftini zbog loših utjecaja u domu, zbog lukavih djela, njih prate njihove krive navike kroz život. Ako postanu vjernici, te će se navike otkrivati u njihovom vjerskom životu.”—Child Guidance, str. 200, 201.

b. Zašto je važno da uvidimo pogrešnost lukavstva koje se pokazalo u životu Jakova i njegove djece? Ivan 8:44; 1. Petrova 2:1–3; Otkrivenje 21:27.

“Istina je od Boga, a prevara u svim svojim mnogobrojnim oblicima potječe od sotone; i svatko tko na bilo koji način skreće s pravoga puta istine, predaje se sili zlog neprijatelja. Oni koji su učili od Krista ne pristaju na ‘bezrodna djela tame’ (Efežanima 5:11).”—Proroci i carevi, str. 252.

“Gospod mrzi svaku prevaru, prikrivanje i lukavstvo. To je sotonino djelo. Gospod radi otvoreno i iskreno.”—Svjedočanstva za propovjednike, str. 274.


petak 16. siječnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Zašto je važno svu svoju djecu voljeti jednako?

2. Što roditelji trebaju imati na umu pri podizanju i odgajanju svoje djece?

3. Ima li ikakve sigurnosti u iznošenju laži čak i takozvane bezazlene laži?

4. Kako možemo počiniti ubojstvo u svom srcu?

5. Kako laganje i prevara uništavaju kršćansku obitelj?

 <<    >>