nedjelja
25. siječnja
1. ISPRAVAN STAV
a. Kako možemo reći da je Josip uvijek zauzimao ispravan stav u pogledu svega što mu se događalo? Postanak (1. Moj) 39:2, 23.
“Josip se nije žalio na svoju sudbinu, niti je postavljao pitanje zašto Gospod dopušta da on strada bez obzira na svoju ispravnost. Nije dozvolio da oblak klonuća duhom zamrači njegovo srce. Vjerovao je Bogu i strpljivo čekao Njegovo spasenje. Odlučno je vjerovao da postojeća nevolja (činjenica da se nalazio u tamnici) treba poslužiti kao prilika na slavu Božju i dobrobit onih koji su bili oko njega.”—The Review and Herald, 21. veljače, 1888.
b. Što će drugi vidjeti kad mi zauzmemo ispravan stav u pogledu vjernosti Bogu? Postanak (1. Moj) 39:3; Matej 5:16; 2. Korinćanima 3:2.
“Iz faraonove palače Njegov utjecaj se osjećao po cijeloj zemlji, i znanje o Bogu širilo se na sve strane.”—Patrijarsi i proroci, str. 332.
“Josip je svoju vjeru uvijek nosio sa sobom jer mu je bila u srcu, i u tome je bila tajna njegove nepokolebljive vjernosti i odanosti Bogu.”—The SDA Bible Commentary [E. G. White Comments], sv. 1, str. 1097.
“Dobra djela Božjeg naroda imaju jači utjecaj nego same riječi.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 443.
ponedjeljak
26. siječnja
2. BITI VJERAN
a. Zašto je Potifar postavio Josipa za upravitelja nad cijelim svojim domaćinstvom? Postanak (1. Moj) 39:3, 4.
“Upadljiv uspjeh koji je pratio sve što je Josipu bilo povjereno nije bio rezultat nekog posebnog čuda, već je Božji blagoslov okrunio njegovu marljivost, savjesnost i poduzetnost. Josip je svaki svoj uspjeh pripisivao Božjoj milosti, pa je čak i njegov idolopoklonički gospodar smatrao to kao tajnu njegovog neviđenog uspjeha u svakom pothvatu. Svakako da uspjeha ne bi bilo bez Josipovih ustrajnih i dobro smišljenih napora.”—Patrijarsi i proroci, str. 214, 217.
b. Kakve upute imamo mi u pogledu vjernosti u našim dužnostima? Luka 16:10–12; Kološanima 3:22, 23.
“Svoje skromne, svakodnevne dužnosti svi trebamo obavljati savjesno i vjerno, ‘od srca’, naglašava apostol, ‘kao Gospodu’. Bilo kakvim poslom da se bavimo: u kući, na njivi ili na polju intelektualne djelatnosti - sve to možemo obavljati na slavu Bogu sve dotle dok nam je Krist prvi i posljednji i najbolji u svemu.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 459.
“Ako će čovjek obavljati svoje dužnosti vjerno, bez obzira na okolnosti, on će postati sila na dobro. Bog je učinio to da je nadglednik zatvora bio naklonjen Josipu, pa su mu bili povjereni svi zatvorenici.”—The Signs of the Times, 8. siječnja, 1880.
“Bilo čime da se bavimo, trebamo u svom poslu biti i srcem i dušom, onda ćemo biti i radosni i uspješni. . . . Vjernost u vršenju svake dužnosti čini rad plemenitim i otkriva karakter koji Bog može odobriti.”—The SDA Bible Commentary [E. G. White Comments], sv. 5, str. 1112.
c. Kako je Bog na kraju nagradio Josipovu vjernost kao smjernog sluge? Postanak (1. Moj) 41:41–43; Izreke (Priče) 22:29.
“Snažan, dobro uravnotežen i skladan karakter izgrađuje se samo vjernim izvršavnjem dužnosti. Josip je imao besprijekoran karakter, i budući da se pokazao vjernim u najmanjim dužnostima, konačno mu je bilo povjereno rukovođenje nacijom.”—The Signs of the Times, 25. svibnja, 1891.
utorak
27. siječnja
3. OD ROBA DO PONOVNO UVAŽENOG I UGLEDNOG SINA
a. Koliko je povjerenja Potifar imao u Josipov čestit karakter? Postanak (1. Moj) 39:6; 1. Solunjanima 4:11, 12.
“Božja je namjera bila da se čistoća i čestitost onog koji je vjerovao u Njega pojave u suprotnosti s idolopoklonstvom onih koji su na taj način mogli vidjeti nebesku svjetlost u mraku neznaboštva.
“Josipova plemenitost i vjernost pridobile su srce njegovog gospodara, koji ga je na kraju više smatrao sinom nego robom.”—Patrijarsi i proroci, str. 217.
b. Kakav će utjecaj imati iskreni Božji ljudi i žene na one s kojima se susreću? Postanak (1. Moj) 39:5; 30:27.
“Kao što je Božji kovčeg donosio spokojstvo i blagostanje Izraelu tako je ovaj bogobojazni mladić donio blagoslov Egiptu. To se pokazalo na tako upadljiv da je Potifar, u čijoj je kući služio, pripisivao sve svoje blagoslove svom kupljenom robu, smatrajući ga više sinom nego slugom. Božja je namjera bila da oni koji Njega ljube i poštuju Njegovo ime i sami budu počašćeni, i da slava koja se preko njih odaje Bogu odrazi i na njima samima.”—The Youth’s Instructor, 11. ožujka, 1897.
c. Kako lako će se prepoznati pošteni i ispravni ljudi i žene u ovim posljednjim danima? 2. Timoteju 3:1–4. Kako možemo znati da se ovo upozorenje iz Timoteja odnosi na one koji se nazivaju Božjim narodom? 2. Timoteju 3:5–9; 2. Petrova 2:1–3.
“Djelu sadašnje istine izuzetno su potrebni ljudi koji su odani osjećaju pravde i dužnosti, čija je moralna čestitost postojana i čija energija odgovara zahtjevima Božje providnosti. Ove su vrline dragocjenije od bilo kakvog bogatstva koje se može uložiti u Božje djelo.”—Svjedočanstva, sv. 3, str. 23.
“Kad Gospod svoje dragulje učini zaista slavnim i poštovanim, On će gledati na njih sa zadovoljstvom. Anđeli će pripremiti krune za svakoga od njih, i na tim krunama ukrašenim zvijezdama blistat će svjetlost koja zrači od Božjeg prijestolja.”—Maranatha, str. 309.
srijeda
28. siječnja
4. DUH UČENIKA
a. Što je tako značajno doprinijelo tome da Josip od roba postane visoki dužnosnik u egipatskoj vojsci? Postanak (1. Moj) 39:1; 41:33–37.
“Stigavši u egipat, Josip je bio prodan Potifaru, zapovjedniku kraljevske straže, u čijoj je službi ostao punih deset godina. . . .
“Mladić je tako došao u dodir s uglednim i učenim ljudima i stekao znanje iz raznih područja znanosti, jezika i vođenja poslova – obrazovanje koje je bilo potrebno budućem premijeru Egipta.”—Patrijarsi i proroci, str. 214, 217.
b. Navedite neke velike vođe i njihova prijašnja zanimanja! 1. Kraljevima 19:19–21; Izlazak (2. Moj) 3:1; Matej 4:18, 19. Zašto Bog često izabire ljude koji su se u životu bavili jednostavnim zanimanjem? 1. Korinćanima 1:26, 27.
“Na ovaj će se način objavljivati i treća anđeoska poruka. Kad dođe vrijeme da se ona objavljuje s najvećom silom, Gospod će se poslužiti skromnim oruđima i On će upravljati umom onih koji se budu posvetili Njegovoj službi. Radnici će biti osposobljeni pomazanjem Svetog Duha više nego učenjem stečenim u obrazovnim ustanovama. Sveta revnost će ljude vjere i molitve jednostavno natjerati na to da propovijedaju riječi koje će sam Bog staviti u njihova usta. Grijesi Babilona bit će razotkriveni.”—Evangelism, str. 699, 700.
c. Kako se Božji način izbora radnika razlikuje od ljudskog izbora? 1. Samuelova 16:6–13. Što Bog traži? Djela 13:22; Psalam 143:10.
“Starija braća, između kojih je Samuel htio birati, nisu imala osobine koje je Bog smatrao da ih mora imati vladar njegovog naroda. Ponosni, sebični, samopouzdani, bili su odbačeni radi jednoga kojeg su potcjenjivali, jednoga koji je sačuvao jednostavnost i iskrenost svoje mladosti, i koga je, iako je sam sebe smatrao nevrijednim, Bog mogao odgajati za obnašanje kraljevske odgovornosti.”—Education, str. 266.
četvrtak
29. siječnja
5. BOŽJA VJERNOST
a. Koliko je vjeran i pouzdan Bog u svom postupanju s ljudima i ženama? Tužaljke (Plač Jeremijin) 3:22, 23; 1. Solunjanima 5:24; Otkrivenje 19:11.
“Hoće li Gospod zaboraviti svoj narod u ovom trenutku kušanja? Je li zaboravio na vjernog Nou kad su najavljene kazne naišle na prepotopni svijet? Je li zaboravio na vjernog Lota kad je oganj sišao s neba i spalio gradove u ravnici? Je li zaboravio na Josipa okruženog idolopoklonicima u Egiptu? Je li zaboravio na Iliju kad mu je Izabela uz zakletvu prijetila sudbinom Baalovih proroka? Je li zaboravio na Jeremiju u mračnoj i sumornoj jami njegove tamnice? Je li zaboravio na trojicu dostojnih u užarenoj peći, ili na Danijela u lavovskoj jami? Krist ne može zaboraviti one koji su kao zjenica njegovog oka otkupljeni Njegovom dragocjenom krvlju.”—The Spirit of Prophecy, sv. 4, str. 445, 446.
b. Što bi nam trebalo ulijevati povjerenje u Božju vjernost da će nam sačuvati i voditi naše živote? Filipljanima 1:6; Hebrejima 10:23; 2. Solunjanima 3:3.
“Mi gubimo mnoge dragocjene blagoslove zato što svoje potrebe, brige i tuge ne iznosimo pred svog Spasitelja. On je divni Savjetnik. On s velikim zanimanjem i srcem punim nježnog suosjećanja gleda na Svoju crkvu. On ulazi u dubinu naših potreba. Ali naši putovi nisu Njegovi putovi. On vidi rezultate svakog djelovanja i traži da strpljivo vjerujemo u Njegovu mudrost, a ne u planove za koje mi pretpostavljamo da su mudri. . . .
“Svaka iskrena molitva pomiješana je sa zaslugama Kristove krvi. Ako se odgovor odlaže to je zato što Bog želi da pokažemo svetu odlučnost u pozivanju na sigurnost Božje Riječi. On je vjeran datom obećanju i nikad neće ostaviti dušu koja se u potpunosti predaje Njemu.”—In Heavenly Places, str. 74.
petak
30. siječnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Zašto je važno da kao kršćani imamo ispravan stav?
2. Čime se trebamo rukovoditi u svakoj grani djela koje se prihvatimo?
3. Što predstavlja najuvjerljivije svjedočanstvo koje možemo dati svijetu?
4. Što Bog danas traži u srcima muškaraca i žena?
5. Kako možemo biti sigurni da nas Gospod nikada neće ostaviti?