nedjelja
8. ožujka
1. STRAH OD ZASLUŽENE KAZNE
a. Dok je Josip pripremao svečani ručak za svoju braću, što je njima prije svega bilo u mislima? Postanak (1. Moj) 43:16–22.
“Kad su ih poveli u državnikovu palaču, Josipova su se braća uplašila da će biti pozvani na odgovornost zbog novca nađenog u njihovim vrećama. Mislili su da je sve to namjerno pripremljeno kako bi se našao izgovor za njihovo porobljavanje. U svojoj potištenosti obratili su se upravniku Josipove kuće i ispričali mu pod kojim su okolnostima došli u Egipat. Kao dokaz o svojoj nevinosti rekli su mu da su vratili novac pronađen u svojim vrećama, a još su i drugog novca donijeli da bi kupili hranu. ‘Ne znamo tko nam je metnuo novac u naše vreće’ (Postanak (1. Moj) 43:22).”— Patrijarsi i proroci, str. 228.
b. Kako je reakcija sluge govorila da je Josip zaista bio misionar u Egiptu? Stih 23; Rimljanima 10:13–15.
“Preko Josipa je pažnja faraona i egipatskih velikana bila usmjerena na pravoga Boga; iako su se oni i dalje držali svog idolopoklonstva, ipak su naučili poštovati načela koja su se vidjela u karakteru i životu Jahvinog podanika.”—Ibid., str. 222.
ponedjeljak
9. ožujka
2. ISPUNJENJE SNA
a. Kako se Josip osjećao kad je ugledao svog mlađeg brata prvi put poslije dvadeset godina? Postanak (1. Moj) 43:24–30.
“Kad je Josip ugledao Benjamina s njima on je jedva uspio zadržati svoje bratske osjećaje ljubavi prema njemu. Naredio je posluzi da pripreme ručak njegovoj braći s njim. . . .
“Kad je Josip došao kući braća su mu predala darove u ime njihovog oca i poklonili mu se do zemlje.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 145, 146.
“Tada se Josip opet sjetio svojih snova i nakon što je pozdravio goste, odmah ih je upitao: ‘Kako je otac vaš stari za koga mi govoriste? Je li još živ? ‘Dobro je sluga tvoj, otac naš, još je živ’, rekoše oni i ponovno se pokloniše. Zatim se njegov pogled zaustavi na Benjaminu te zapita: ‘Je li vam to najmlađi brat za koga mi govoriste?’ ‘Bog neka ti bude milostiv, sinko!’ Ali svladan osjećajima nježnosti nije bio u stanju ništa više reći. ‘I ušavši u jednu sobu, zaplaka ondje’ (Postanak (1. Moj) 43:27–30).”—Patrijarsi i proroci, str. 228.
b. Što je svu braću vrlo neobično iznenadilo dok su ručali s Josipom? Stihovi 31–33.
“Svoju braću za stolom Josip je postavio prema običaju, kao kad se zna tko je najstariji, počevši od najstarijeg slijedili su jedan za drugim do najmlađeg, kao da je on savršeno znao godine njihovog rođenja. Braća su bila iznenađena ovim Josipovim postupkom. Otkud on, mislili su oni, može znati njihove godine.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 146, 147.
c. Zašto je Josip nastojao Benjamina počastiti više nego ostalu braću? Stih 34.
“Kako je Josip slao porcije hrane svakome od svoje braće, Benjaminu je poslao pet puta više nego drugima. On je to činio ne samo zato da bi pokazao posebnu naklonost prema svome bratu, nego da bi provjerio gaje li oni prema Benjaminu onu istu zavist koju su nekad pokazivali prema njemu. Oni su mislili da Josip ne razumije njihov jezik te su slobodno razgovarali jedan s drugim u njegovoj prisutnosti; to je Josipu pružilo dobru priliku da sazna njihove prave osjećaje a da oni toga ne budu svjesni.”—Ibid., str. 147.
utorak
10. ožujka
3. PROVJERA LJUBAVI
a. Zašto je Josip naredio da se njegova čaša stavi u Benjaminovu vreću? Postanak (1. Moj) 44:1–6.
“Josip ih je želio još jednom testirati pa je, prije no što su pošli, naredio da se njegova srebrna čaša stavi u vreću njegovog najmlađeg brata.
“Braća su veselo krenula kući. S njima su bili Šimun i Benjamin. Stoka im je bila natovarena žitom i svi su osjećali da su sretno umakli okolnostima koje su im se činile neizbježnima. Ali tek što su izašli iz grada, sustigao ih Josipov sluga i obratio im se optužbom: ‘Zašto vraćate zlo za dobro?’ (Postanak (1. Moj) 44:4).”—Patrijarsi i proroci, str. 229.
b. Kako su braća reagirala kad se čaša našla u Benjaminovoj vreći? Postanak (1. Moj) 44:11–13. Zašto je sluga počeo od najstarijeg?
“Kraljevi i vladari imali su svoje čaše iz kojih su pili i koje su sadržavale siguran detektor koji otkriva je li neki otrov stavljen u njihovo piće... Tada su Jakovljevi sinovi brzo poskidali svaki svoju vreću na zemlju i otvorili je. Josipov sluga provjerio je svakog počevši od najstarijeg a čaša se našla u vreći najmlađeg brata, Benjamina’ (Postanak (1. Moj) 44:11, 12).
“Ovim otkrićem svi su bili strašno iznenađeni i to su pokazali svojom velikom potištenošću, razdrijevši svoje haljine, što je bio običaj kad netko izražava svoju veliku bol. Benjamin je bio zaprepašten i zbunjen više od sve braće. Vratili su se u grad tužni i zaprepašteni. Mislili su da ih to stiže Božja ruka zbog nekog bezakonja iz prošlosti.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 147, 148.
c. Zašto je važno pažljivo birati svoje riječi, čak i onda kad nešto govorimo s potpunom uvjerenošću u to? Postanak (1. Moj) 44:7–10; Matej 12:36, 37.
“Prema onome što su oni sami izjavili, Benjamin je bio osuđen na ropstvo. I strahovanja njihovog oca bi se mogla potpuno obistiniti. Nesreća je pogodila njegovog najmilijeg sina, Benjamina.”—Ibid., str. 148.
srijeda
11. ožujka
4. BRATSKA LJUBAV OTKRIVENA
a. Kojim činom je Juda pokazao da su braća iskreno okajala svoj podmukli izdajnički grijeh počinjen prije dvadeset godina? Postanak (1. Moj) 44:14–34; Ivan 15:12, 13.
“Juda je rekao svojoj braći da je Bog otkrio njihovo bezakonje što su prodali Josipa u ropstvo, i da im sada vraća njihov prijestup dozvoljavajući da i oni postanu robovi.
“Josip je odbio, prema Judinim riječima, primiti ih sve za robove... Juda je osim toga iznio i očevo protivljenje da Benjamin pođe u Egipat, i da se osobno zakleo da je on jamac za svoga brata, da će ako ga ne dovede Ocu biti kriv zauvijek. Rječito se zalagao za oca iznoseći njegovu veliku bol zbog gubitka Josipa, i da je Benjamin jedini koji je ostao od žene koju je otac jako volio i da ako Benjamina odvoje od oca, on mora umrijeti; jer je njegov život vezan za život njegove pokojne majke. Juda se zatim plemenito ponudio da on postane rob umjesto svoga brata; jer nikako ne bi mogao izaći pred oca bez Benjamina.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 148, 149.
b. Poslije Judinog nastojanja da poštedi Benjamina i spasi oca od velike boli koja bi ga pogodila, što je Josip bio primoran učiniti? Postanak (1. Moj) 45:1, 2.
“Josip je bio zadovoljan. Provjerio je svoju braću i vidio u njima plodove iskrenog kajanja za njihov grijeh; bio je duboko potresen i ne mogavši više svladavati svoje osjećaje zatražio je da ostane sam sa svojom braćom. Tada je, dajući oduška svojim dugo potiskivanim osjećajima, glasno zaplakao.”—Ibid., str. 149.
c. Zašto su se braća jako uplašila kada im se Josip konačno otkrio? Postanak (1. Moj) 45:3, 4.
“Njegova braća su se zapanjila i zanijemila od straha i iznenađenja. Zar je egipatski državnik njihov brat Josip? Josip kojemu su zavidjeli, kojega su htjeli ubiti, i kojega su naposljetku prodali kao roba! Pred oči im je izašlo sve zlo što su mu učinili. Sjetili su se kako su prezirali njegove snove i kako su se trudili ometati njihovo ostvarenje. Usprkos tome, oni su svojim postupkom baš doprinijeli tome da se ti snovi ostvare. A sada, budući da su potpuno u njegovoj vlasti, očekivali su da će se on sigurno osvetiti za nepravdu koju je morao podnijeti.”—Patrijarsi i proroci, str. 230.
četvrtak
12. ožujka
5. OPROST: PRAVI LIJEK
a. Čime je Josip pokazao pravu brigu za bratske osjećaje svoje braće i svoj oprost? Postanak (1. Moj) 45:5.
“Vidjevši njihovu zbunjenost i strah, reče im prijateljski: ‘Pristupite bliže k meni’ i kad su prišli nastavio je: ‘Ja sam Josip, brat vaš, kojega prodadoste u Egipat’ (Postanak (1. Moj) 45:4). Osjetivši da su već dovoljno propatili zbog svoje okrutnosti prema njemu, on je plemenito nastojao razagnati njihov strah i ublažiti gorčinu njihovih samoprijegora.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 150.
b. Koji je jedini put da se poremećeni bratski odnosi zaliječe i ponovno uspostave? Matej 18:21, 22; Kološanima 3:12, 13. Što je najveći kamen spoticanja u obnavljanju poremećenih odnosa? Izreke (Priče) 13:10.
“Samo ukazivanje na pogreške predstavlja za zabludjelog stalno ponižavanje. Zato taj doživljaj nemojte još više zagorčavati nepotrebnim osuđivanjem. Ukorima i predbacivanjem nitko nije bio pridobiven i vraćen na bolji put; naprotiv, mnogi su na taj način bili sasvim odbijeni i navedeni na to da svoje srce potpuno zatvore za bilo kakvo uvjeravanje ili svijest o vlastitoj krivici. Krotak duh, plemenito i ljubazno ponašanje može spasiti zalutale i pokriti mnoštvo grijeha.”—Zdravlje i sreća, str. 166.
“Većina teškoća bi za pet minuta bila otklonjena kad ne bi bilo ponosa i sebičnosti. Izazvano je Božje nezadovoljstvo i anđeli su ožalošćeni time što su se čitavi sati provodili u opravdavanju sebe.”—Rani spisi, str. 119.
petak
13. ožujka
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1.Što će biti s onima oko nas ako mi svijetlimo svojim životom kao što je to činio Josip?
2. Objasnite zašto je Josip još uvijek bio oprezan po pitanju povjerenja u svoju braću.
3.Zašto je Josip naredio da se njegova čaša stavi u Benjaminovu vreću?
4.Kako je Josip saznao da su se njegova braća promijenila?
5. Što je ili tko najveći kamen spoticanja kad treba doći do pomirenja?