nedjelja
15. ožujka
1. BOŽJE VODSTVO
a. Kako je Josip otkrio svojoj braći da je sve što se dogodilo do tada samo rezultat Božje providnosti a ne ljudske volje? Postanak (1. Moj) 45:5–13.
b. Kao kršćani, čemu uvijek trebamo težiti i s čime se trebamo pomiriti? Jakov 4:13–15; Izreke (Priče) 16:9; Matej 26:39.
“I danas se mnogi provjeravaju... Iako oni ne čuju Božji glas kako im govori neposredno s neba, On ih ipak poziva učenjem svoje Riječi i događajima svoje providnosti. Oni mogu biti pozvani napustiti svoju karijeru koja im obećava bogatstvo i čast, odreći se podesnih i korisnih veza i odvojiti se od svojih srodnika, da bi krenuli putem koji naizgled pruža samo tegobe, samoodricanje i žrtve. Bog je odredio zadatak koji oni trebaju izvršiti; međutim, lakši život i utjecaj prijatelja i rodbine ometali bi razvoj upravo onih osobina koje su najvažnije za izvršenje tog Bogom određenog zadatka. On ih izdvaja od utjecaja i podrške ljudi i navodi ih da osjete potrebu za Njegovom pomoći i da ovise samo o Njemu kako bi im se On mogao otkriti. Tko je spreman da se na poziv Proviđenja odrekne svojih omiljenih planova, obiteljskih i drugih prisnih veza i društva? Tko pristaje na to da se prihvati novih dužnosti i stupi na nepoznato područje kako bi nepokolebljiva srca i s voljom radio u Božjem djelu, smatrajući dobitkom gubitke podnesene zbog Krista?”—Patrijarsi i proroci, str. 126, 127.
ponedjeljak
16. ožujka
2. DOBRE VIJESTI
a. Kako su prijatni putovi Božji samo ako strpljivo čekamo na njih? Postanak (1. Moj) 45:14, 15. Što su Josipova braća morala priznati?
“Josipova braća ponizno su priznala svoje grijehe koje su počinili protiv Josipa i usrdno ga zamolili za oprost; bilo im je vrlo drago što su ga našli i vidjeli da je živ; jer su puno propatili od grižnje savjesti i velike tuge zbog svog okrutnog postupanja prema njemu. A sada su se osvjedočili da ne snose krivnju za njegovu krv, i njihov uznemireni um je našao olakšanje.
“Josip je rado oprostio svojoj braći i poslao im je u izobilju hrane, sredstva za prijevoz i sve što je bilo neophodno da se otac sa cjelokupnom obitelji doseli u Egipat.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 151.
b. Čime je Josip pokazao veliku ljubav prema svom mlađem bratu? Postanak (1. Moj) 45:16–23. Zašto je Josip opomenuo svoju braću na rastanku? Stih 24.
“Josip se plašio da se njegova braća na svom putu ne upuste u raspravu i međusobno optuživanje zbog krivnje što su tako grubo postupali s njim.”—Ibid., str. 151, 152.
c. Kako je Jakov reagirao na vijest da je Josip još živ i kakav su težak grijeh braća morala priznati poslije toliko godina? Postanak (1. Moj) 45:25–28.
“Jakovljevi sinovi vratili su se svom ocu s radosnom porukom: ‘Još je živ Josip i zapovijeda nad svom Egipatskom zemljom’. Starac je od iznenađenja prvo bio potpuno svladan; nije mogao vjerovati u te riječi. Ali kad je vidio dugu povorku kola i natovarene stoke i kad je opet vidio Benjamina pokraj sebe, povjerovao je i povikao pun radosti: ‘Dosta mi je kad je još živ sin moj Josip, idem ga vidjeti dokle nisam umro’ (Postanak (1. Moj) 45:26, 28).
“Desetorici braće preostalo je još jedno djelo poniznosti. Tek tada su priznali ocu prevaru i okrutnost koje su toliko godina zagorčavale život i njemu i njima. Jakov nije mogao ni pomisliti da bi oni bili u stanju učiniti tako strašan grijeh, ali je uvidio da je sve ipak izašlo na dobro, te je oprostio svojoj zabludjeloj djeci i blagoslovio ih.”—Patrijarsi i proroci, str. 231, 232.
utorak
17. ožujka
3. JAKOVLJEV PONOVNI SUSRET SA SVOJIM SINOM
a. Što možemo naučiti iz Jakovljeve želje da ga Božji blagoslov prati prije nego što napusti obećanu Kanaansku zemlju? Postanak (1. Moj) 46:1–7.
“[Jakov] je pošao na svoj put radosna srca, i kad je došao do Bersabeje prinio je zahvalne žrtve i usrdno zatražio Božji blagoslov, i da mu pokaže je li ovaj odlazak u Egipat Njemu po volji. Jakov je želio očit dokaz da je Bog s njim. [Citat: Postanak (1. Moj) 46:2–4]”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 152.
“Mi trebamo prići Gospodu sa svim svojim teretima, tražeći da nas mudrost odozgo vodi na svakom koraku.”—The Signs of the Times, 15. kolovoza, 1892.
b. Zašto je Gospod dozvolio da Njegov narod ode u Egipat? Postanak (1. Moj) 46:3; 12:1, 2; Psalam 105:17, 20–24.
“Abrahamu je bilo obećano potomstvo mnogobrojno kao zvijezde, ali se do tada izabrani narod vrlo sporo množio. A kanaanska zemlja tada ponuđena nije predstavljala povoljno tlo za razvoj takve nacije kakva je bila prorečena. Ta je zemlja tada bila u posjedu moćnih neznabožačkih plemena od kojih je trebala biti oduzeta tek ‘u četvrtom koljenu’ (Postanak (1. Moj) 15:16). Da bi potomci Izraela tu postali mnogobrojan narod, oni bi morali ili rastjerati starosjedioce te zemlje, ili se s njima izmiješati. Ovo prvo nisu mogli učiniti, jer to nije bilo u skladu s božanskim uređenjem; a ako bi se izmiješali s Kanaancima, izložili bi se opasnosti da budu zavedeni idolopoklonstvom. Egipat je, međutim, pružao uvjete neophodne za ispunjenje božanske namjere. Tamo im je bilo stavljeno na raspolaganje jedno dobro navodnjavano i plodno zemljište, što je pružalo velike mogućnosti za njihovo brzo razmnožavanje.”—Patrijarsi i proroci, str. 232.
c. Kako se Jakovljeva najveća želja ispunila dok je još bio živ? Postanak (1. Moj) 46:29, 30.
Kad su stigli u Egipat, uputili su se odmah svi u gošensku zemlju. U tom pravcu je u susret njima krenuo i Josip u svojim državničkim kolima, praćen vladarskom pratnjom. Obuzet jednom jedinom mišlju, dok mu je srce bilo duboko uzbuđeno neodoljivom čežnjom, on je potpuno zaboravio na dostojanstvo svog položaja i sjaj svoje okoline. Ugledavši putnike kako se približavaju nije više mogao savladati osjećaje čije su čežnje tijekom tolikih godina bile suzbijane. Skočio je iz svojih kola i potrčao zagrliti oca i izraziti mu dobrodošlicu.”—Ibid., str. 233.
srijeda
18 . ožujka
4. BEZ IKAKVE TEŽNJE ZA OSVETOM
a. Zašto je Jakov zakleo Josipa da njegovo tijelo poslije smrti prenese u Kanaansku zemlju? Postanak (1. Moj) 47:27–31; 17:8.
b. Od čega su Josipova braća strahovala poslije očeve smrti - i zašto? Postanak (1. Moj) 50:14–18.
“Poslije Jakovljeve sahrane, strah je ponovno ispunio srca Josipove braće. I uza sve njegove ljubaznosti i dobrote pokazane prema njima u svim prilikama njihovog života, svijest o njihovom grijehu ih je ipak nagonila da budu nepovjerljivi i zastrašeni. Možda je on, mislili su oni, svoju osvetu odlagao iz poštovanja prema ocu, i možda sada namjerava da ih pohodi dugo namjeravanom kaznom za njihov zločin. Nisu se usuđivali osobno izići pred njega, već su poslali poruku: ‘Otac tvoj zapovijedi na samrti: ovako kažite Josipu: molim te oprosti bezakonje slugama Boga oca tvojega’... Ta poruka dirnula je Josipa do suza; saznavši za to, braća dođoše i padoše pred njega govoreći: ‘Evo smo sluge tvoje’. Josipova ljubav prema braći bila je velika i nesebična, i nije mogao podnijeti pomisao da se oni plaše njegove osvete; to ga je zaboljelo. ‘Ne bojte se!’ rekao im je, ‘zar sam ja mjesto Boga?’ (Postanak (1. Moj) 50:16–19).”—Patrijarsi i proroci, str. 239.
c. Objasnite zašto Josip nije bio zlopamtiv i osvetoljubiv? Postanak (1. Moj) 50:19–21; Rimljanima 12:17–21.
“Kad su Josipu njegova braća priznala svoj grijeh, on im je pokazao da im je oprostio i svojim djelima ljubavi i dobročinstva posvjedočio da je slobodan od osvetoljubivosti za okrutnost koju su pokazali prema njemu.”—The Signs of the Times, 5. veljače, 1880.
“Jedan od najčešćih grijeha s najpogubnijim posljedicama je nespremnost na praštanje. Koliko je njih koji u svom srcu gaje neprijateljske osjećaje, mržnju i osvetu čak i dok kleče pred Bogom tražeći da im oprosti kao što oni praštaju. Oni svakako ne shvaćaju smisao i značenje ove molitve, inače se ne bi uopće usudili izgovoriti je. Svakog dana i svakog trena mi ovisimo o Božjoj milosti i Njegovom oprostu; s kakvim pravom onda možemo nositi u srcu ogorčenost i zlobu prema svojim bližnjima koji su grešnici kao što smo i sami! Kad bi se kršćani u svojim svakodnevnim međusobnim odnosima rukovodili načelom ove molitve do kakve bi blagotvorne promjene došlo i u crkvi i u svijetu! To bi bilo najuvjerljivije svjedočanstvo o istinitosti biblijske religije.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 170, 171.
četvrtak
19. ožujka
5. OBEĆANA ZEMLJA
a. Koja je proročka obećanja Josip dao svojim dragima pred svoju smrt, i tko je bio pozvan ispuniti to obećanje? Postanak (1. Moj) 50:22–26; Izlazak (2. Moj) 3:1–10.
“[Citat: Izlazak (2. Moj) 3:2–10] Navršilo se vrijeme kad je Gospod želio da Mojsije svoj pastirski štap zamijeni palicom Božje sile kojom je mogao činiti velike znakove i čudesa u oslobađanju Njegovog naroda od njihovih tlačitelja i štiteći ih od njihovih neprijatelja.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 188.
b. Zašto je ovo obećanje bilo tako značajno za Josipa i njegovo potomstvo? Postanak (1. Moj) 17:7, 8; Hebrejima 11:13–16.
“Bog je Abrahamu u viziji pokazao to besmrtno nasljedstvo koje neće uvenuti, i time je njegova nada bila zadovoljena. ‘Vjerom dođe Abraham u zemlju obećanu kao u tuđu i u kolibama življaše s Izakom i Jakovom, sunasljednicima obećanja toga. Jer čekaše grad koji ima temelje, kojemu je zidar i tvorac Bog’ (Hebrejima 11:9, 10).
“Za Abrahamove potomke stoji napisano: ‘U vjeri pomriješe svi ovi ne primivši obećanja, nego ga vidjevši iz daleka i poklonivši mu se i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji’ (stih 13). Ovdje na zemlji moramo živjeti kao gosti i došljaci ako ‘bolje’ nasljedstvo želimo, ‘to jest nebesko’ (stih 16). Oni koji su Abrahamova djeca, teže za onim gradom koji i On ‘čekaše... kojemu je zidar i tvorac Bog.’ ”—Patrijarsi i proroci, str. 170.
petak
20. ožujka
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako, vjerujući u Božju providnost, možemo promijeniti svoj stav u životu?
2. Zašto je daleko bolje priznati svoj grijeh ranije nego kasnije?
3. Navedite razloge zašto je Bog odveo svoj narod u Egipat.
4. Koji grijeh često uništava ljubav i mir među rođenom braćom i sestrama?
5. Na što je vjera patrijaraha bila usredotočena?