nedjelja
4. siječnja
1. JOSIP PRVI PUTA SAM NA PUTOVANJU
a. Zašto je Josip bio poslan sam potražiti svoju braću? Postanak (1. Moj) 37:12–14.
“[Jakov] . . . je poslao Josipa da pronađe [svoju braću] i donese mu izvještaj o njima. Da je Jakov znao pravo raspoloženje ostalih svojih sinova prema Josipu, ne bi ga nipošto poslao samog, ali oni su svoje osjećaje brižljivo prikrivali. Josip se vesela srca rastao s ocem; ni starac ni mladić nisu ni sanjali šta će se sve zbiti, prije nego što se opet budu vidjeli.”—Patrijarsi i proroci, str. 210.
b. Zašto je za Josipa bio važan susret s čovjekom koji mu je rekao gdje se nalaze njegova braća? Postanak (1. Moj) 37:15–17, 28.
“Kad je Josip stigao do mjesta gdje je otac pretpostavljao da se nalaze njegova braća, nije ih našao tamo. Dok je pješačio od polja do polja tražeći ih, jedan stranac zapazio je njegovu upornost i rekao mu da su otišli u Dotan. On je već prešao pedeset milja, a predstojalo mu je još petnaest. To je bilo zaista dugo putovanje za jednog mladića; ali on je radosno nastavio dalje.”—The Signs of the Times, 18. prosinca, 1879.
ponedjeljak
5. siječnja
2. ZAVJERA JOSIPOVE BRAĆE
a. Što je braći, kad su ugledali Josipa kako dolazi, prvo palo na um, i zašto? Postanak (1. Moj) 37:18–20.
“Koliku je razdaljinu morao prijeći da bi vidio i pozdravio svoju braću! Vidjevši ga kako dolazi, lako su ga prepoznali po njegovom šarenom plaštu; ali čim su ga ugledali u njima su se probudili osjećaji zavisti, ljubomore i mržnje. Nisu razmišljali o dugom putu koji je morao prepješačiti da bi se susreo s njima. Nisu mislili o njegovom umoru i gladi niti o činjenici da je on njihov brat koji ima pravo na njihovo gostoprimstvo, nježni obzir i bratsku ljubav. Sam pogled na šareni plašt koji je ukazivao na njegovu različitost, ispunio ih je sotonskom izbezumljenošću.”—The Signs of the Times, 18. prosinca, 1879.
b. Kako je sotona nastojao spriječiti Božji plan prema kojem je Josip trebao spasiti Njegov narod? Postanak (1. Moj) 15:12–14; 37:20; Efežanima 6:11, 12. Gledajući dalekosežni ishod, koga bi braća zapravo uništila da su uspjela u svojoj namjeri da ubiju Josipa? Postanak (1. Moj) 42:1, 2.
c. U svojim naporima da spriječi Božju namjeru za Josipa i njegovu obitelj, koji je prvobitni plan sotona nastojao uništiti? Postanak (1. Moj) 3:15; 22:16–18; Galaćanima 3:16.
“Ubojstvo Abela prvi je primjer neprijateljstva koje je, kao što je Bog izjavio, trebalo postojati između zmije i ženinog sjemena – između sotone i njegovih podanika s jedne strane, i Krista i Njegovih sljedbenika s druge strane.”—Patrijarsi i proroci, str. 77.
“Navodeći Izraelce da tako drsko vrijeđaju i ruže Jahvu, sotona ih je namjeravao upropastiti. Budući da su se, izgubivši svaki osjećaj svijesti o prednostima i blagoslovima koji su im bili ponuđeni i odrekavši se svoje svečane i ponovljene zakletve na vjernost, toliko izopačili, sotona se ponadao da će Bog potpuno raskinuti s njima i konačno ih prepustiti propasti. Tako bi osigurao zatiranje Abrahamovog sjemena koje je kao sjeme obećanja trebalo sačuvati znanje o istinitom Bogu i preko kojeg je trebao doći i Onaj koji je kao pravo ženino ‘sjeme’ trebao stati sotoni na glavu. Veliki buntovnik planirao je uništiti Izrael i tako spriječiti i omesti Božje namjere.”—Ibid., str. 335.
utorak
6. siječnja
3. BORBA ZA DUŠU
a. Koga je Božji Duh pokrenuo da spasi Josipa od smrti, i zašto je Bog izabrao baš tog brata? Postanak (1. Moj) 37:19–22; 29:31, 32.
“Da nije bilo Rubena oni bi svoju namjeru izvršili. Ali on se prestravio od pomisli na to da sudjeluje u ubojstvu svoga brata, pa je predložio da Josipa živog bace u jednu jamu kako bi ondje umro.”—Patrijarsi i proroci, str. 211.
“[Ruben] se zalagao za Josipa, pokazujući jasnim argumentima kakva bi krivnja počivala na njima te da bi ih stiglo Božje prokletstvo zbog takvog zločina.”—The Signs of the Times, 18. prosinca, 1879.
b. Kakav je u tome bio Božji plan za Josipa? Psalam 105:16, 17. Kakav je bio Rubenov plan? Postanak (1. Moj) 37:22 (zadnji dio).
“[Ruben] je predložio da ga se baci u jamu i ondje ostavi da umre, imajući pri tome namjeru da ga kasnije spasi iz jame i vrati ga živog ocu.”—Ibid.
c. Preko kojeg je drugog brata Gospod radio na ostvarenju svojih planova, i zašto je učinio da Ruben ne bude tamo u to vrijeme? Postanak (1. Moj) 37:25–30.
“Pošto je uspio i ostalu braću nagovoriti na to da pristanu na njegov plan, udaljio se od njih bojeći se da neće moći dovoljno svladati svoje osjećaje, pa će time otkriti svoju pravu namjeru. . . .
“Tada Juda predloži da svoga brata prodaju kao roba tim trgovcima umjesto da ga prepuste smrti. Tako će ga se otresti na siguran način, a neće uprljati ruke njegovom krvlju. ‘Jer nam je brat’, naglašavao je Juda, ‘naše je tijelo’ (Postanak (1. Moj) 37:27). S tim prijedlogom su se odmah svi složili, te su brzo izvadili Josipa iz jame. . . .
“Ruben se vratio k jami, ali Josipa tu više nije bilo. Sav prestravljen i osuđujući samoga sebe, razderao je svoje haljine i potražio ostalu braću vičući: „Nema djeteta, a ja kuda ću?’ (stih 30). Kad je saznao za Josipovu sudbinu i shvatio da nije u mogućnosti vratiti ga, bio je primoran pridružiti se ostalima u pokušaju da sakriju svoju krivicu.”—Patrijarsi i proroci, str. 211, 212.
srijeda
7. siječnja
4. NAŠ ZAŠTITNIK
a. Iako je Josip ostao bez zaštite svoga zemaljskog oca, tko je još uvijek bio uz njega? Postanak (1. Moj) 39:2; Psalam 103:13.
“Josipova braća laskala su si da su pronašli siguran put da spriječe ispunjenje Josipovih neobičnih snova. Ali je Gospod upravljao događajima i učinio da okrutni postupci njegove braće upravo doprinesu ispunjenju snova koje su oni nastojali spriječiti. Josip je vrlo bolno tugovao zbog odvajanja od svog oca i najveću žalost pričinjavalo mu je razmišljanje o očevj boli. Ali Gospod nije ostavio Josipa da u Egipat ode usamljen. Anđeli su pripremili put za njegov prijem ondje.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 130, 131.
b. Što uvijek trebamo imati na umu u pogledu Božje kontrole i nadležnosti nad životom svakog pojedinca? Job 2:3–6; Psalam 56:11.
“Proučavajte život Josipa i Danijela. Gospod nije spriječio zavjere onih koji su težili da im napakoste; ali je učinio da svi ti lukavo smišljeni planovi izađu na dobro Njegovih slugu koji su usred svih iskušenja i sukoba sačuvali svoju vjeru i odanost.”—Gospel Workers, str. 477.
c. S kakvom sigurnošću svatko tko vjeruje u Krista može vjerovati da Bog vodi brigu i o njemu? Ivan 10:27–29; 1. Petrova 5:6, 7.
“Svakom pojedincu Krist govori: ti si moj. Ja sam te otkupio. Ti si sada samo jedan grubi kamen; ali ako se prepustiš u Moje ruke ja ću te ispolirati i zasjat ćeš na slavu Mome imenu. Nitko se ne treba otimati iz Moje ruke; učinit ću te svojim dragocjenim blagom. Na dan Moje krunidbe bit ćeš dragulj radosti u Mojoj kruni.”—In Heavenly Places, str. 267.
“Sadašnja i vječna sigurnost ljudima je zajamčena Kristovom pravdom. Dušu koja vjeruje nitko ne može oteti iz Njegove ruke. . . . Prihvaćanjem Božje ljubavi u srcu, ljubav prema svijetu nestaje a mi se izgrađujemo u najsvetijoj vjeri.”—The Youth’s Instructor, 17. veljače, 1898.
četvrtak
8. siječnja
5. SURADNJA S BOGOM
a. Što je obećano onima koji se u potpunosti oslone na Boga kao što je to učinio Josip? Psalam 37:4, 5; Izreke (Priče) 3:5, 6.
“Svaki plan iznesite čvrsto i u poniznosti duše pred Gospoda Isusa, i sve svoje putove povjerite Gospodu. Njegova su obećanja sigurna. On će upravljati vašim koracima. Njegovi su izvori nepresušni. Svetac Izraelov koji sve vojske nebeske zna po imenu i održava zvijezde na njihovim putovima, vodi brigu o svakome od nas pojedinačno. . . .
“Željela bih da svi shvate kakve mogućnosti i izgled za uspjeh imaju oni koji se s punim povjerenjem oslone na Krista. Život skriven s Kristom u Bogu u sigurnom je utočištu; i takav može reći: ‘Sve mogu u Kristu Isusu koji mi moć daje’ (Filipljanima 4:13).”—Country Living, str. 28.
b. Na kršćanskom svom putu, što trebamo činiti i na koji način? Filipljanima 2:12, 13.
“Nitko ne može sam vlastitim djelima zaslužiti spasenje ali ni Bog to ne može učiniti bez naše suradnje. Ali ako se ljudi iskreno zalažu za to, Bog radi s njima i daje im silu i pravo da postanu Božji sinovi.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 372.
“Ljudsko biće treba surađivati s Bogom. Svi trebaju ostvarivati ono na čemu Bog radi.”—To Be Like Jesus, str. 120.
“Sve što možemo učiniti za naše spasenje je rad na spasenju sa strahom i drhtanjem. Bog radi u nama da hoćemo i činimo što je Njemu ugodno. Ako prepustimo Njemu da radi, On će učiniti. Naša nagrada na nebu ovisi o našem svakodnevnom postupanju i razgovoru ovdje na zemlji. Mi možemo biti kršćani ovdje. A da bismo bili kršćani nije neophodno da budemo potišteni, gunđajući što ne možemo ići vlastitim putem. Ako smo zaista kršćani, Krist postaje u nama nada slave.”—The Upward Look, str. 204.
petak
9. siječnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Objasnite zašto naizgled male odluke mogu promijeniti život!
2. Kakve je prirode rad u kojem kršćani učestvsudjeluju?
3. Kako Duh Božji može utjecati na nas da dozvolimo Bogu da On radi za nas i u nama?
4. Zašto se ne trebamo plašiti onoga što nam ljudi mogu učiniti?
5. Je li Bog ili čovjek onaj koji treba raditi za naše spasenje?