nedjelja
22. ožujka
1. IZDAN OD SVOJE BRAĆE
a. Kako se izdajnički postupak Jakovljevih sinova s Josipom može usporediti s izdajom Krista? Postanak (1. Moj) 37:18; Ivan 1:11; Matej 21:37–39.
“Josipov život je ilustracija Kristovog života. Zavist je navela Josipovu braću na to da ga prodaju kao roba; mislili su na taj način onemogućiti to da on bude veći od njih. A kad je bio odveden u Egipat, laskali su sebi da se više ne moraju uznemiravati zbog njegovih snova, jer su otklonili svaku mogućnost da se ti snovi obistine. Ali njihovim postupcima gospodario je Bog, te se dogodilo upravo ono što su oni pokušali spriječiti. Tako su i hebrejski svećenici i starješine zavidjeli Kristu, strahujući da će On privući pažnju javnosti i odvratiti ljude od njih. Ubili su Ga kako bi spriječili da postane kralj, ali su time samo doprinijeli ostvarenju toga.”—Patrijarsi i proroci, str. 239.
b. Na koji način prodaja Josipa sliči na Judinu prodaju Krista? Postanak (1. Moj) 37:28; Matej 26:14–16.
“Njegova su ga braća kao roba prodala neprijateljima, i to za neznatnu sumu novca. Tako je Božjeg Sina Njegovim najogorčenijim neprijateljima prodao jedan od njegovih učenika. Isus je ostao blag, smjeran i svet. Živio je životom neusporedivog samoodricanja, dobrote i svetosti. Nije mu se mogla pripisati krivica ni za kakvo zlo. Pa ipak su lažni svjedoci bili potkupljeni da svjedoče protiv Njega. Bio je omrznut zato što je vjerno korio i osuđivao grijeh i izopačenost.”—The SDA Bible Commentary [E. G. White Comments], sv. 1, str. 1096.
ponedjeljak
23. ožujka
2. LAŽNO OPTUŽEN
a. Kakva sličnost se zapaža i u postupku s Josipovim i Kristovim haljinama? Postanak (1. Moj) 37:23, 31; Matej 27:28, 35.
“Josipu su njegova braća prije no što su ga bacili u jamu svukli s njega njegov šareni ogrtač. Tako su za Kristov ogrtač bez šavova bacali kocku oni koji su Ga raspinjali na križ.”—The SDA Bible Commentary [E. G. White Comments], sv. 1, str. 1096.
b. Kako su svojim postupcima oni koji su bili protiv Josipa i Krista doprinijeli svom vlastitom spasenju? Postanak (1. Moj) 50:20, 21; Djela 2:36–38.
“Josip je, prodan od svoje braće u Egipat, postao spasitelj cijele obitelji svoga oca. Ipak ta činjenica ne umanjuje krivicu njegove braće. Raspinjući Krista Njegovi neprijatelji učinili su Ga Otkupiteljem čovječanstva, Spasiteljem ljudskog roda i Poglavarom cijeloga svijeta. Ali zločin njegovih neprijatelja isto je tako gnjusan kao i pomisao da Božja ruka nije sve to kontrolirala na slavu Njemu i za dobrobit ljudi.”—The Signs of the Times, 5. veljače, 1880.
c. Kako je Josipov stav u patnjama simbolički ukazivao na Kristove patnje i stradanja? Postanak (1. Moj) 39:19, 20; Izaija 53:6–8.
“Josip je hodio s Bogom. I kad je patio u tamnici zbog svoje nevinosti, on je to krotko podnosio bez gunđanja. Njegovo samosvladavanje i strpljenje u nevoljama i njegova nepokolebljiva vjernost ostale su zapisane za dobro svih koji su živjeli na zemlji poslije njega.”—Ibid.
“Oko križa su se okupili zaslijepljeni, licemjerni i nevjerni svećenici i starješine, rugajući se: ‘Ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi’ (Matej 27:40). . . .
“Isus nije odgovorio nijednom riječju. Dok su Mu zabijali čavle kroz ruke a kaplje znoja izbijale na Njegovom mučeničkom čelu, s blijedih i drhtavih usana nevinog Patnika čula se molitva ljubavi i praštanja za Njegove ubojice: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine’ (Luka 23:34).”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 208, 209.
utorak
24. ožujka
3. UZVIŠEN DO NAJVIŠE ČASTI
a. Nakon što je oslobođen iz tamnice, Josip je bio postavljen na mjesto drugog čovjeka u Egiptu, dano mu je drugo ime i svi su mu se morali klanjati. Kako se to može usporediti s Kristom poslije Njegovog oslobođenja iz tamnice smrti? Postanak (1. Moj) 41:41–45; Hebrejima 10:12, 13; 1:3, 4; Filipljanima 2:9–11.
“Kad je čovjek pristao uz buntovnika, Krist je postao njegov Jamac i zamjena. Krist je stupio u borbu sa silama tame; i kad je smrću satro onoga koji ima državu smrti Njemu su dane sve najveće počasti. Uznijevši se na visine, On je vratio zarobljene i postavio ih s desne strane Boga – upravo onaj Isus koji je nosio prokletstvo grijeha zbog nas. Njemu je dano ime uzvišenije od svakog imena, ime Isus pred kojim se treba pokloniti svako koljeno. Njemu je Bog dao svu vlast; On ima ključeve smrti i groba.”—Bible Echo, 15. siječnja, 1889.
b. Kakve sličnosti se mogu vidjeti u životnoj misiji Josipa i Krista? Kako je Bog upotrijebio i jednog i drugog u spašavanju ljudskih života? Postanak (1. Moj) 45:5–8; Ivan 3:16, 17; 6:53, 63; 5:24.
“Zapisi o raspetom i uskrslom Spasitelju središnja su i najveća tema Božje Riječi. U psalmima, u proročanstvima, u evanđeljima i u poslanicama Bog otkriva istaknute i životvorne istine o suglasnosti Oca i Sina u spremnosti da spase izgubljeni ljudski rod.
“Krist je raspet da spasi svijet. Za svoje neprijatelje, za rod koji se pobunio protiv Boga, naš Spasitelj je podnio najstrašniju agoniju koju može izdržati ljudska priroda. On je učinjen sveobuhvatnim zalogom za grešnike da ne propadnu. U svjetlosti Njegove smrtne agonije na križu Golgote možemo znati na što sve trebaju biti spremni pravi pokajnici koji Ga prihvaćaju kao osobnog Spasitelja da bi naslijedili vječni život.”—The Review and Herald, 24. rujna, 1908.
“Evanđeoski poziv treba biti upućen cijelome svijetu. . . .
“Svijet propada zato što ne poznaje evanđelje. U svijetu postoji prava glad za Božjom Riječju. Malo je onih koji propovijedaju Božju Riječ nepomiješanu s predajom i ljudskim tradicijama. Iako ljudi imaju Bibliju u svojim rukama, oni ipak ne primaju ovaj blagoslov koji je Bog za njih u Bibliju stavio. Gospod poziva svoje sluge da narodu objave Njegovu poruku. Riječ vječnoga života mora se dati onima koji propadaju u svojim grijesima.”—Kristove priče, str. 228, 229.
srijeda
25. ožujka
4. OBEĆANA ZEMLJA
a. U kojem smislu prenošenje Josipovih kostiju u Kanaan simbolizira nadu u nebeski Kanaan? Postanak (1. Moj) 50:25; Izlazak (2. Moj) 13:18, 19; Hebrejima 11:22, 39, 40.
“I tijekom vjekova koji su uslijedili – vjekova teškog i mučnog robovanja – taj kovčeg je služio kao podsjetnik na Josipove posljednje riječi izgovorene na samrti; i za Izraelce predstavljao je svjedočanstvo da je njihov boravak u Egiptu samo privremen, bodreći ih da svoje nade usredotočuju na Obećanu Zemlju, jer je vrijeme oslobođenja sigurno moralo doći.”—Patrijarsi i proroci, str. 240.
“Jedina nada za Hebreje bila je u prihvaćanju Krista, u praštanju grijeha, pomirenju s Bogom. Ujedinjeni s Kristom oni bi zaista postali velika nacija. Mogli bi raditi za Njega kao što je on radio za njih u prošlosti. Da su bili poslušni On bi ih odveo u nebeski Kanaan kao što ih je udomio u zemaljskom Kanaanu.”—The Signs of the Times, 21. srpnja, 1898.
b. Što je naša nada dok putujemo kroz ovaj svijet? 1. Solunjanima 4:13–18; Ivan 14:1–3.
“Mi smo ovdje zaista stranci i hodočasnici u prolazu za bolju zemlju. Naša obećana domovina je nebeski Kanaan gdje ćemo piti iz ‘rijeke vodu života bistru kao kristal koja izvire od prijestolja Božjeg i Janjetovog’ (Otkrivenje 22:1).”—The Review and Herald, 17. studenog, 1885.
“Naloženo mi je i moram vam reći: vi ne znate kako će kriza brzo naići. Ona se približava postepeno i nečujno kao lupež. Sunce jednako sja na nebesima prolazeći svojom uobičajenom putanjom, a nebesa još uvijek objavljuju Božju slavu, ljudi na uobičajeni način nastavljaju jesti i piti, saditi i zidati, žene se i održavaju svadbena veselja, trgovci se još uvijek s uspjehom bave kupovinom i prodajom; publikacije i natpisi svake vrste još uvijek izlaze redovno; ljudi se međusobno sukobljavaju u borbi za najviša mjesta; poklonici taštih zadovoljstava i uživanja još uvijek usredotočuju svu svoju pažnju na kazališta, stadione i kockarnice, i svuda prevladava najveće uzbuđenje; ali se vrijeme milosti naglo približava svome kraju, i sudbina svakog pojedinca ubrzo će biti zauvijek odlučena. Malo je onih koji svim srcem i svom dušom vjeruju da je najvažnije izbjeći propast i zadobiti vječni život, ali takvi svoju vjeru pokazuju i djelima.”—Counsels to Parents, Teachers, and Students, str. 413, 414.
četvrtak
26. ožujka
5. KRISTOV KARAKTER
a. Na koji jedini način možemo postati vjerni Bogu kao što je to bio Josip? Filipljanima 2:5; 2. Korinćanima 3:18; Hebrejima 12:2.
“Dragocjene su privilegije onih koji ostanu u Kristu... Kristov um ostaje u Njegovim vjernim sljedbenicima; njihove želje su u skladu s Njegovom voljom; njihove molitve su vođene Njegovim Duhom. Na svoje molitve oni dobivaju odgovor, jer traže one blagoslove koje On rado daje.”—Our High Calling, str. 147.
b. Što u ovim posljednjim danima, kada prevladava bezakonje, trebamo željeti više od svega drugog? 1. Ivan 3:2, 3; 1. Petrova 2:21–23; 5:10.
“Kada je čovjek u zajednici s Bogom, tada će nepokolebljivost čvrste namjere koja je Josipa i Danijela održala usred pokvarenosti neznabožačkih dvorova, sačuvati i njegov život u neokaljanoj čistoći. Haljine njegovog karaktera bit će bez mrlje. Kristova svjetlost u njegovom životu neće potamnjeti. Sjajna zvijezda Danica blistat će nad njim uvijek u svojoj nepromjenjivoj slavi.
“Jedan takav život predstavljat će elemente snage u društvu. Stajat će kao brana pred poplavom zla; kao utočište onima koji se kušaju i kao svjetlost vodilja svima koji i uza svoje poteškoće i obeshrabrenosti traže pravi put.”—Zdravlje i sreća, str. 136.
“Stazom života prolazimo samo jedanput. Zar nećemo onda nastojati na one s kojima se družimo ostaviti dobar dojam svojim karakterom koji je postao sličan Kristovom?”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 193.
petak
27. ožujka
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Tko su često najveći neprijatelji vjernima?
2. Kakav treba biti naš stav kada nas progone zbog istine?
3. Za čime svijet gladuje danas, i kako mi možemo pomoći takvima i donijeti im olakšanje?
4. Zašto se vjerni smatraju strancima i gostima u prolazu u ovome svijetu?
5. Što se najviše ističe kad promatramo Josipov život?