nedjelja
28. prosinca
1. JOSIPOV PRVI SAN
a. Tko je bio Josip i što je sanjao? Postanak (1. Moj) 30:22–24; 37:1–7.
“Jedan [od Jakovljevih sinova] . . . imao je sasvim drugačiji karakter—stariji Rahelin sin, Josip, čija je ljepota osobnosti, koja se rijetko mogla vidjeti, odražavala unutarnju ljepotu uma i srca. Čist, aktivan i ispunjen radošću ovaj je mladić također pokazivao moralnu ozbiljnost i nepokolebljivost. Bio je poslušan očevim uputama i volio je pokoravati se Bogu.”—Conflict and Courage, str. 72.
“Božji anđeo vodio je Josipa kroz snove koje je on u svojoj nevinosti pripovijedao svojoj braći.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 138.
b. Kako su Josipova braća razumjela smisao njegovog sna koji se odnosio i na njih? Postanak (1. Moj) 37:8.
“Josip je sanjao da je zajedno s braćom vezao žito u snopove. Odjednom se njegov snop uspravio a ostali su snopovi stali u krug oko njegovog te mu se poklonili. Čim je braći prepričao san, oni su razumjeli poruku. Ozlojađeno su uzviknuli: ‘Zar ćeš ti imati prevlast nad nama?’”—The Signs of the Times, 18. prosinca, 1879.
ponedjeljak
29. prosinca
2. JOSIPOV DRUGI SAN
a. Na koji se način drugi san razlikovao od prvoga? Postanak (1. Moj) 37:9.
“Uskoro je Gospod dao Josipu drugi san s istim smislom ali s neobičnijim značenjem. Ovaj san je, osim njegove braće, uključivao i njegovog oca.”—The Signs of the Times, Prosinca 18, 1879.
b. Kako je Josipov otac reagirao na ovaj san? Postanak (1. Moj) 37:10.
“Uskoro je [Josip] imao drugi san, sličnog značenja, koji je također ispričao: ‘Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!’ I ovaj je san bio interpretiran jednako brzo kao i prvi. Otac, koji je bio prisutan, progovorio je ukoravajući ga: ‘Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?’ (Postanak (1. Moj) 37:9, 10).”—Patrijarsi i proroci, str. 210.
c. Kako se Jakovljeva reakcija u vezi sna razlikovala od reakcije Josipove braće? Postanak (1. Moj) 37:11.
“Jakov se pri prepričavanju snova njegovog sina činio ravnodušnim. Ali i sam je često kroz snove primao upute od Gospoda te je vjerovao da Gospod poučava Josipa na isti način. Prekoravajući ga, upozorio je Josipa na to da njegova zavidna braća ne mogu razaznati njegove iskrene osjećaje.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 139.
“Jakov je usprkos oštrini svojih riječi vjerovao da je Gospod Josipu otkrio budućnost.
“Dok je mladić stajao pred svojom braćom lica ozarenog Duhom Nadahnuća, oni nisu mogli zadržati svoje divljenje, ali se nisu odlučili odreći svojih zlih putova te su mrzili čistoću koja je ukoravala njihove grijehe.”—Patrijarsi i proroci, str. 210.
“Gospod radi na svoj način i prema svojim zamislima. Neka se ljudi mole za to da budu oslobođeni samih sebe, svojih zamisli kako bi bili u skladu s nebom.”—The Review and Herald, 5. svibnja, 1896.
utorak
30. prosinca
3. VRIJEME SVE RAZOTKRIVA
a. Kako je Josip, mnogo godina kasnije, mogao prepoznati ispunjenje svog prvog sna o snopovima žita? Postanak (1. Moj) 42:6–9.
“[Tijekom godina gladi, Jakovljevi sinovi] poslani su kod kraljeva predstavnika te su i oni s ostalim kupcima izašli pred vladara zemlje. '... i poklone mu se licem do zemlje.' 'Iako je Josip prepoznao svoju braću, oni njega nisu prepoznali.' (Postanak 42:6,8) Njegovo hebrejsko ime bilo je zamijenjeno imenom koje mu je dao kralj, a između upravitelja Egipta i mladića kojeg su prodali Jišmaelcima bilo je male sličnosti. Kad je Josip ugledao svoju braću kako se klanjaju i iskazuju poštovanje, sjetio se svog sna, a prizori iz prošlosti oživjeli su pred njegovim očima.”—Patrijarsi i proroci, str. 224.
b. Koliko je godina prošlo do ispunjenja prvog sna? Postanak (1. Moj) 37:2; 41:46, 53, 54; 42:6; 45:6.
c. Zašto je Bog dozvolio da prođe tako puno vremena do ispunjenja vizije? 2. Petrova 3:8, 9; usporedite Postanak (1. Moj) 37:4, 11 s Postanak (1. Moj) 45:15.
“Mnogi koji nikada nisu bili kušani čine se odličnim kršćanima, njihov se život čini besprijekornim; ali Bog vidi da oni imaju neke crte karaktera koje im se moraju otkriti kako bi ih uvidjeli i ispravljali. . . . Bog nas u svojoj providnosti stavlja u različite situacije kako bi se aktivirale umne sposobnosti neophodne za razvoj karaktera pod različitim okolnostima. . . . Oni koji tvrde da su kršćani mogu naizgled živjeti sasvim besprijekornim životom; ali kada ih promijenjene životne okolnosti dovedu u potpuno drugačiji položaj, dolaze do izražaja neke jake crte njihovog karaktera koje bi ostale skrivene da su i dalje živjeli u istom okruženju.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 55, 56.
“Bog je osmislio to da [Josip] mora steći iskustvo kušanjima, nevoljom i poteškoćama kako bi ga pripremio za postavljanje na uzvišenu poziciju.”—The SDA Bible Commentary [E. G. White Comments], sv. 1, str. 1097.
srijeda
31. prosinca
4. TRENUTCI KUŠNJE
a. Navedite neke druge razloge zašto Bog dozvoljava da neka iskustva traju duže nego što bismo mi to željeli! Psalam 26:2; Hebrejima 12:11; Jakov 5:7–11; Otkrivenje 14:12 (prvi dio).
“Nitko među onima koji su primili Božju riječ nije pošteđen teškoća i kušnji; ali kad se nevolje pojave, istinski kršćanin ne postaje nemiran, nepovjerljiv ili očajan. Iako mi ne možemo vidjeti konačni ishod događaja, ili razaznati namjeru Božje promisli, ne smijemo odbaciti svoje povjerenje. Sjećajući se nježne milosti Gospodnje, trebamo sve svoje brige baciti na Njega i strpljivo čekati Njegovo spasenje. U borbi duhovni život postaje jači. Nevolje, koje se strpljivo podnose, razvijaju čvrstinu karaktera i dragocjene duhovne vrline. Savršeni rod vjere, krotkost i ljubav, često najbolje sazrijevaju usred olujnih oblaka i tame.”—Kristove priče, str. 60, 61.
b. Koji je najveći izazov za našu vjeru tijekom produljene probe? Hebrejima 10:35–39; Psalam 27:14.
“Nemojte se obeshrabriti ako se promijene okolnosti i dođu razočaranja, ako nemate onoliku pomoć na raspolaganju kolikoj ste se nadali da ćete primiti kako biste nešto ostvarili. Svaku brigu položite pred noge Otkupitelja. ‘Ištite i primit ćete’ (Ivan 16:24). Radite najbolje što možete i onda čekajte strpljivo, s nadom, radujući se, jer Božje obećanje ne može izostati. Kristov život neumornih napora zabilježen je nama za ohrabrenje. On nije posustao niti se obeshrabrio. U vrijeme kušnje budite strpljivi. Srpljivost je poput dragog kamena. Donijet će zdravlje srcu i umu. Čekajte na Gospoda dok On ne vidi da ste spremni primiti i cijeniti blagoslove koje tražite. Uvježbavajte vjeru čak i ako su iskušenja teška. ‘Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo’ (Hebrejima 11:1). Nada se rađa iz vjere.
“Potrebna je samokontrola kako bi se razočaranje prihvatilo blagim duhom; ali Isus razumije vaše potrebe. Doći će odgovor na svaku molitvu koja Mu je upućena s odanošću i vjerom. Nemojte dati mjesta obeshrabrenju i očajavanju time što ćete sve učiniti najbolje što možete. Dok ste okruženi naizgled nepremostivim poteškoćama, upravo je tada vrijeme da vjerujete Gospodu.”—The Review and Herald, 30. svibnja, 1912.
četvrtak
1. siječnja
5. BOŽANSKO OTKRIVENJE
a. Kako je Josip ipak vjerovao da su ovi posebni snovi predstavljali božanska otkrivenja, unatoč tome što su to njegova braća odbacivala? Postanak (1. Moj) 40:8; 41:15, 16.
“Josip nije preuzeo slavu na sebe. Usmjerio je faraona na Boga, govoreći: ‘Ništa ja ne mogu, nego će Bog dati pravi odgovor faraonu’ (Postanak (1. Moj) 41:16).
“Kroz mudrost koja mu je dana od Boga, Josip je mogao razumjeti pravi smisao sna. Vidio je predivno Božje djelovanje i sve jasno izložio faraonu.”—The Youth’s Instructor, 11. ožujka, 1897.
“Josipov odgovor kralju otkriva njegovu poniznost i vjeru u Boga. Skromno je porekao čast koja je njemu pripisivala posjedovanje veće mudrosti. 'Ništa ja ne mogu.' Samo Bog može objasniti ove tajne.”—Patrijarsi i proroci, str. 220.
b. Koju Bog ima namjeru s davanjem određenih snova i vizija u posljednjim danima? Joel 2:28–31; Djela 10:9–28.
“Preporučujem ti, dragi čitatelju, Božju riječ kao pravilo tvoje vjere i života. Po toj će nam Riječi biti suđeno. Bog je u svojoj Riječi obećao da će u 'posljednje dane' dati viđenja; ne zato da postavi novo pravilo vjere, već da utješi svoj narod i ispravi one koji zastranjuju od biblijske istine. Tako je Bog postupio s Petrom kad ga je namjeravao poslati da propovijeda poganima.”—Rani spisi, str. 78.
petak
2. siječnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Zašto moramo biti oprezni kako ne bismo ismijavali nekoga tko je imao san?
2. Objasnite zašto se ljudska priroda ne voli pokloniti pred nekim tko je dobio autoritet!
3. Koja je svrha kušnji u kršćanskom životu?
4. Koje ćemo karakteristike vjere razviti zahvaljujući kušnjama?
5. Trebamo li očekivati da će u budućnosti biti više snova i vizija?