nedjelja
18. siječnja
1. BOŽJA PROVIDNOST NA DJELU
a. Navedite barem sedam događaja koje je Gospod u proviđenju dopustio prije nego što je Josip poslan u Egipat! Psalam 105:17; Postanak (1. Moj) 37:13–28.
“Put Bogom izabran može se činiti vrlo mračnim, ipak to je najsigurniji put svjetlosti. Usred prividne nesreće i poraza Božje je proviđenje ostvarilo Njegove namjere.”—The Signs of the Times, 26. srpnja, 1883.
b. Zašto je Bog od svih Jakovljevih sinova izabrao Josipa da u Egiptu izvrši tako velik zadatak? Postanak (1. Moj) 37:2; 39:6; Djela 7:9.
“Josip je bio poslušan svome ocu i bojao se Boga. Bio je poslušan pravednim poukama svoga oca više nego bilo koji od njegove braće. Čuvao je njegove upute kao skupocjeno blago i svim je srcem ljubio Boga i poštovao ga. Boljeli su ga zli postupci nekih od njegove braće i smjerno ih je upućivao na pravi put i da ostave svoje bezbožne postupke. To je bilo jedino čime je izazivao njihovu ogorčenost. Budući da je mrzio grijeh nije mogao podnositi to da njegova braća griješe protiv Boga. Iznosio je to pred svog oca, nadajući se da će ih on svojim autoritetom uspjeti reformirati.”—The Spirit of Prophecy, sv. 1, str. 126.
ponedjeljak
19. siječnja
2. USAMLJEN NA SVOM PUTU
a. Na svom putu za Egipat u ulozi roba, kako je Josip mogao osjetiti da Bog vodi njegov život? Postanak (1. Moj) 37:28; Psalam 88:3–5; 73:13, 14.
“U međuvremenu Josip je sa svojim gospodarima putovao za Egipat. Kad je karavana prolazila južnim granicama Kanaana, mladić je mogao vidjeti vrhove brežuljaka pod kojima su bili šatori njegovog oca. Sjećajući se milog roditelja, gorko je plakao u svojoj usamljenosti i boli. . . . Sa strepnjom u srcu gledao je na svoju budućnost.”—Patrijarsi i proroci, str. 213.
b. Kad smo najviše kušani da posumnjamo u Božje vodstvo? Job 2:7–10; Izlazak (2. Moj) 16:2, 3; 17:1–3.
“Mnogi od onih koji svoj život iskreno posvećuju Božjoj službi doživljavaju veliko iznenađenje i razočaranje jer upravo tada, više no ikada ranije, nailaze na prepreke, poteškoće i iskušenja. Oni se mole za snagu da izgrade karakter sličan Kristovom i da se osposobe za Gospodnje djelo, ali zapadaju u takve okolnosti da izgleda kao da se sva zla u njihovoj prirodi ponovno bude. Oni počinju pokazivati nedostatke i mane na koje nisu čak ni pomišljali da ih imaju. Tada, poput Izraelaca u staro doba, postavljaju pitanje: ‘Ako nas Bog vodi, zašto sve ovo dolazi na nas?’ ”—Zdravlje i sreća, str. 470.
c. Zašto je Bog dozvolio da se Josip osjeća usamljenim? 1. Petrova 4:12, 13; Hebrejima 12:5, 6; Rimljanima 8:28.
“Kakve li promjene— od nježno voljenog sina, postao je nemoćan i prezren rob! . . .
“Ali, prema Božjem proviđenju, čak i to iskustvo trebalo mu je služiti na blagoslov. Samo za nekoliko sati naučio je ono što inače godinama ne bi naučio. U svojoj velikoj i nježnoj ljubavi prema njemu, otac je pogriješio što je bio pristran i popuštao mu. Ta nemudra naklonost razbjesnjela je njegovu braću i izazvala ih na postupak koji ga je odvojio od doma. Posljedice svega toga imale su odjeka u njegovom karakteru. Pogreške koje su ranije bile poticane, trebalo je sada ispraviti. Postajao je sam sebi dovoljan i pretjeran. Naviknut na nježne pažnje i brigu svoga oca, sada se osjećao nespremnim za teškoće koje su ga očekivale u gorkom i nezbrinutom životu roba u tuđini.”—Patrijarsi i proroci, str. 213.
utorak
20. siječnja
3. OD DJETETA DO MUŠKARCA
a. Kojeg se obećanja trebaju držati svi bogobojazni roditelji dok odgajaju svoju djecu? Izreke (Priče) 22:6.
“[Kad je prodan u ropstvo, Josipove] misli uputile su se Bogu njegovog oca. U djetinjstvu su ga učili da Ga ljubi i da Ga se boji. Često je u očevom šatoru slušao priču o viziji koja je Jakovu bila pokazana kad je kao bjegunac i prognanik bježao od kuće. Slušao je o obećanjima koja je Gospod dao Jakovu i kako su ona bila ispunjena; kako su u teškim trenucima došli Božji anđeli i dali mu prave upute, tješili ga i štitili. Doznao je i za Božju ljubav kojom je za ljude predviđen i Spasitelj. Sve te dragocjene pouke sada su živo dolazile pred njega.”—Patrijarsi i proroci, str. 213, 214.
b. Koga je Josip jedino mogao zazvati u svojoj usamljenosti u progonstvu? Kako je ta odluka promijenila njegov život? Psalam 27:10; 34:18, 19; Rimljanima 10:13.
“[Josipova] je duša mu ustreptala od dubokog uzbuđenja kad je odlučio vjerno se prepustiti Bogu i pod svim okolnostima postupiti onako kako dolikuje podaniku nebeskog Kralja. Odlučio je služiti Gospodu svim svojim srcem, pred svoja životna iskušenja istupiti hrabro, u duhovnoj snazi i moralnoj postojanosti, i svaku dužnost vjerno izvršiti. Iskustvo samo jednog dana predstavljalo je prijelomnu točku u Josipovom životu. Njegova strahovita nesreća stvorila je od razmaženog djeteta promišljenog, odvažnog i samostalnog čovjeka.”—Ibid., str. 214.
c. Kada smo u iskušenju da se osjećamo napuštenima i da je sve izgubljeno, čega se trebamo sjetiti? Psalam 37:25; 33:18, 22; 73:25, 26; Hebrejima 12:1–3.
“U svakoj nevolji Bog ima namjeru sve izvesti na naše dobro. Svaki udarac treba uništiti neki idol. Svaki čin proviđenja koji oslabi naš oslonac na ovoj zemlji a čvršće utvrdi naše pouzdanje u Boga, predstavlja blagoslov. Kresanje može izgledati vrlo bolno za neko vrijeme, ali će poslije donijeti miran plod pravde’ (Hebrejima 12:11). . . . Svako iskušenje koje pogađa našu vjeru i izgleda da nas potpuno odvaja od Boga dovodi nas najbliže Njemu. . . . Neka nijedan kršćanin ne misli da je ostavljen u trenucima kušnje.”—The Review and Herald, 10. travnja, 1894.
srijeda
21. siječnja
4. VJERA KOJA POBJEĐUJE
a. Kakvu je pobjedu nad nastalim okolnostima Josip zadobio usprkos svojoj mladosti? Postanak (1. Moj) 39:1, 2; Psalam 40:1–4.
“U svojoj velikoj milosti Gospod će svima koji vjeruju dati silu i sposobnost za sudjelovanje u Njegovoj službi isto tako kao što je dao Josipu, Danijelu i Timoteju i svima drugima koji su se koristili Njegovim obećanjima. Oni su vjerovali Njemu i oslonili se na Njega, i u tome je bila njihova pravednost. Ljudi i žene bili su pokrenuti vjerom. To im je otvaralo put kroz oblake prepreka kojima je sotona nastojao spriječiti njihovo napredovanje. Kad Bog vidi da oni imaju povjerenje u Njegovu pomoć i djelotvornost, On će ih provesti u sigurnosti kroz veliki mrak ljudske neposvećenosti.”—The Upward Look, str. 206.
b. Što Biblija kaže o onima koji dozvole da okolnosti gaze njihovu vjeru? Brojevi (4. Moj) 13:32, 33; Hebrejima 3:17–19; Jakov 1:8.
“Kristov život zahtijeva samoodricanje i snažnu vjeru. Okolnosti ne trebaju upravljati našim životom. Božja djeca koja su nasljednici neba ne mogu prelaziti trenutak na jednu trenutak na drugu stranu.”—The Review and Herald, 9. studenog, 1897.
c. Koja obećanja su nam dana ako pobijedimo svoja iskušenja, i kako možemo postati pobjednici? Brojevi (4. Moj) 14:24; 1. Ivanova 5:4; Otkrivenje 3:21.
“Sada je vrijeme da se pokažu oni koji su zaista kao Kaleb, koji se neće povlačiti pred visokim zidovima i moćnim divovima, već koji vjeruju da upravo takve činjenice čine pobjedu veličanstvenom. Pred nama su velike teškoće i iskušenja. To zahtijeva veliku hrabrost i izdržljivost da bi se nastavilo naprijed. Ali sada sve ovisi o našoj vjeri u Vojskovođu koji nas je sigurno vodio do sada. Zar ćemo sada pokazati nevjerovanje? Trebamo li oslabiti popuštajući nepovjerenju i strahu? Zar da pristanemo na kompromis sa svijetom i da odustanemo od puta za nebeski Kanaan?”—Ibid., 29. studenog, 1881.
“Dok su kukavice i buntovnici rasuli svoje kosti po pustinji, vjerni Kaleb doživeo je da ima svoj dom u obećanom Kanaanu. "One ću poštovati koji mene poštuju", kaže Gospod.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 304.
četvrtak
22. siječnja
5. SVI U BOŽJEM PLANU
a. Zašto je bilo važno da je Josip, stigavši u Egipat, došao u kontakt s Potifarom? Postanak (1. Moj) 39:1, 2. Kako je Bog iskoristio ovaj susret da bi nastavio svoj plan za Josipa? Postanak (1. Moj) 37:36; 39:20; 41:9–14.
“Svoju prodaju u Egipat Josip je smatrao najtežom nesrećom koja je mogla snaći; ali je upravo u tome uvidio potrebu da se pouzda u Gospoda kao nikada do tada dok je bio pod sigurnom zaštitom očeve ljubavi. Josip je i u Egiptu imao Boga stalno u svom srcu, i ta činjenica ga je očito činila vedrim i raspoloženim i uza sve njegove tuge i žalosti. Kao što je kovčeg s Božjim zakonom donosio mir i prosperitet Izraelu, tako je ovaj bogobojazan mladić donio blagoslov cijelom Egiptu.”—The SDA Bible Commentary [E. G. White Comments], sv. 1, str. 1096.
b. Zašto Božji planovi nisu uvijek u skladu s našim željama? Izreke (Priče) 16:9; Izaija 55:8, 9; Rimljanima 8:26.
“Na svaku iskrenu molitvu odgovor će sigurno doći; možda ne baš onako kako biste željeli ili u vrijeme koje očekujete; ali odgovor će doći na način i u vrijeme koje najbolje odgovara vašim potrebama. Molitve upućene u samoći, malaksalosti i iskušenjima, Bog će uslišiti, ne uvijek onako kako očekujemo, ali uvijek onako kako je najbolje za nas.”—Gospel Workers, str. 258.
“Svi mi želimo da na naše molitve dođe odmah odgovor i dolazimo u iskušenje da se obeshrabrimo ako na svoju molitvu ne dobijemo odmah odgovor. Iskustvo me je naučilo da je to velika greška. Odlaganje odgovora je za naše veliko dobro. Tu nam se pruža prilika da uvidimo je li naša vjera istinita i iskrena ili je nepostojana poput morskih valova.”—Counsels on Health, str. 380, 381.
petak
23. siječnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Objasnite kako djeluje Božja providnost!
2. Kako nas iskušenja mogu dovesti do toga da ispitamo našu vjeru?
3. Zašto je naše spasenje daleko značajnije za Gospoda nego naše privremeno stanje?
4. Što trebamo činiti kad naiđu teške okolnosti?
5. Kako trebamo očekivati da će Bog odgovoriti na naše molitve?